Sveta Ruža je rođena 1586. u gradu Limi u Peruu kao Isabel Flores de Olivia. Kažu da je od djetinjstva bila iznimno lijepa. Bila je toliko lijepa da su joj dali nadimak „Rosa“, Ruža te je pod tim imenom ostala poznata do danas.
Na Svetoj potvrdi konačno je i uzela to ime. Ruža je od mladosti željela postati redovnicom, te je često molila i postila u tajnosti. Dnevno je častila Presveti sakrament i pristupala pričesti. Kada su je počeli opsjedati prosci, trudila je nagrditi svoje lice, tarući ga paprom te je skratila kosu. Roditelji su se protivili njezinoj želji da položi zavjet djevičanstva, ali na kraju su morali popustiti pred čvrstinom njezine nakane. Ruža se zatvorila u svoju sobu, provodeći puno vremena u molitvi. Kažu da je spavala samo dva sata po noći, kako bi imala više vremena za molitvu. Vremenom je posve prestala jesti meso.
S dvadeset godina pridružila se Trećem redu svetog Dominika, i dalje nastavljajući život ekstremne molitve, posta i pokore. Kažu da je na glavi nosila tešku srebrnu krunu čiji su joj šiljci ranjavali glavu. Umrla je u kolovozu 1617. u dobi od samo trideset i jedne godine. Prema legendi, točno je predvidjela vlastitu smrt. Njezinu je pogrebu nazočio cijeli grad. Beatificirana je 1667., a kanonizirana 1671. Spomendan joj se slavi na današnji dan, dok ga u Peruu slave 30. kolovoza. Zaštitnica je vezilja, vrtlara, cvjećara, onih koji trpe poruge zbog svoje pobožnosti i onih koji imaju obiteljske probleme.
