Sveta Monika: Ovo je tajna mira u obitelji
Sveta Monika uzor je mnogim kršćanskim majkama, ne samo zbog toga što je uspjela izmoliti svetost svog sina Augustina nego i cijele obitelji, uključujući i svekrvu
Sveta Monika, majka velikog svetog Augustina pojam je žene predane i strpljive molitve i pouzdanja u Gospodina. Ustrajnom molitvom izmolila je od Gospodina milost obraćenja svoje tvrdoglave i stroge svekrve, nevjernog supruga i raskalašenog sina zbog kojeg je prolila silne suze moleći svakodnevno za njegovo obraćenje, punih 18 godina.
Iako se svetoj Moniki obraćaju majke čija su djeca zalutala, ovoj svetici, poniznoj i poslušnoj supruzi, blaga srca i obuzdanog jezika utječu se i mnoge žene moleći za obraćenje supruga.
Mada kršćanka, mlada Monika udala se, po odabiru svojih roditelja, za poganina Patricija koji je bio dobar u duši, ali je bio i nagle naravi te sklon bračnim nevjerama. Sveta Monika molila je Gospodina za njegovo spasenje, za obraćenje.
Svjedočila je suprugu Isusa više životom nego riječima, strpljivo je podnosila njegove grube riječi, nemar, bračne nevjere, grubosti. Ona je sve to s ljubavlju i blagošću trpjela i prikazivala Gospodinu za njegovo obraćenje. Gospodin je uzvisio taj njezin križ i obratio Patricija. Javio za katekumena, a na smrtnoj je postelji primio kupelj preporođenja postavši po krštenju kršćanin.
U knjizi F.A. Forbesa: Sveta Monika – Uzor kršćanskih majki opisuje se odnos svete Monike s prijateljicama koje su, kao i ona, udane za poganina i nesretne u braku. Znajući za tešku narav njezinog supruga, prijateljice su bile zadivljene kako postiže da se prema njoj ipak odnosi s nečim što je bilo gotovo poštovanje, pa su je često znale pitati za savjet.
Sveta Monika umjesto da potiče njihov gnjev zbog loših supruga, raspiruje još veću vatru, kako mi danas u razgovorima često znamo, pruža ovim ženama jedan drugi recept za dobar brak i mir u obitelji.
“Jeste li sigurne da nije kriv vaš vlastiti jezik”, upitala bi sveta Monika, a nakon toga bi sve učinila što je u njezinoj moći kako bi im pomogla, utješila ih i savjetovala.
Tada bi im ponudila da budu strpljive, da ljube i mole, da na grubost odgovaraju nježnošću, a na uvrede šutnjom. Kada bi one kazale da će takva reakcija izgledati kao slabost, svetica bi im odgovorila: “Treba li više snage da odgovorimo ili da šutimo kad nas izazivaju. Ili što je lakše – nasmijati se ili smrknuti se kada te netko vrijeđa.”
Mnogi su domovi bili sretniji nakon ovakvih razgovora. Neka i vama bude na pomoć ova crtica iz života svete Monike, jer jezik je ud malen, a mnogo čini.
