Sveta Gemma Galgani- Prerano odrasla djevojčica koju je sotona divljački mučio
„Prerano odrasla djevojčica, velika svetica koja je ostala dijete.“ Ovo je Gemma Galgani. Prerano je odrasla radi boli, siromaštva i nevolja kojima je bilo obilježeno njezino djetinjstvo, provedeno u neugodnu i ružnu domu, u obitelji pogođenoj financijskim slomom i smrću majke. Sveta je postala zahvaljujući jednostavnu životu, djetinje otvorenom milosti Božjoj i Njegovim neobičnim darovima, koje su je pretvorili u prvu mističarku našeg stoljeća koja je primila stigme.
Gemma Galgani rođena je 1878. u talijanskom mjestu Camigliano. Obitelj joj je bila skromna: otac ljekarnik, a majka kućanica. Ispočetka je imala normalno djetinjstvo, provedeno u kući, školi i malom krugu prijateljica. Potom su zaredale nevolje: majčina smrt (1886.), nakon koje je uslijedila smrt brata Gina (1894.), a zatim i oca (1897.) te financijski slom obitelji, a za mladu Gemmu uza sve to još i niz bolesti, među kojima su neke bile i dosta ozbiljne.
Od jedne od tih bolesti čudesno je ozdravila zimi 1898. Po zagovoru Svete Margarete Marije Alacoque. Gemma je u međuvremenu bila učinila goleme duhovne korake, hodajući tegobnim putovima tjelesnog i moralnog trpljenja. Već je u osnovnoj školi bilježnice punila mislima i molitvama, kako bi dala oduška duhovnoj napetosti, koja je neprestano rasla, a svoj je konkretni izričaj dobila u trajnom ljubaznom razgovoru s Isusom i svojim Anđelom Čuvarom, čija ju je osjetna prisutnost pratila.
Razgovor s Isusom bio je popraćen neobičnim mističnim pojavama koje su neizbježno privlačile radoznalost ljudi, zanimanje teologa i znanstvenika te… bijes đavla. Da bi je mučio, ponekad je poprimao obličje njena ispovjednika i nagovarao je na najrazličitije opscenosti. U drugim bi se prigodama ukazivao kao anđeo prepun svjetlosti, kako bi je zaveo. Raskrinkan, nestajao bi u oblaku vatre i dima, ali tek nakon što ju je divljački izmučio. Prijatelji bi je tako nalazili bez svijesti na podu, nateknuta lica i iščašenih kosti. Potom bi dolazili Isus, Marija i njen Anđeo Čuvar kako bi je tješili.
Najjasniji su znak Božje ljubavi bile stigme. Evo kako ona sama pripovijeda o tom događaju: „Bila je večer 8. lipnja 1899. kada sam odjednom osjetila nutarnju bol radi svojih grijeha… Pojavio se Isus, otvorenih Rana, ali iz njih više nije tekla krv, već nešto nalik na plamen, koji se dotakao mojih ruku, nogu i srca. Činili mi se kako ću umrijeti…“
Mlada je Gemma, „djevojčica milosti“, kako su je običavali zvati, odjednom vidjela kako su joj ruke, noge i bok obilježene dubokim ranama, koje bi se otvarale od četvrtka u 20 sati do petka u 15 sati i ta je pojava bila popraćena ekstazama.
Bolesnu Gemmu, koja je bila ostala bez oba roditelja, k sebi je uzela obitelj Giannini te se o njoj brinula kao o vlastitoj kćeri. Ondje je vodila povučen život između kuće i crkve, poslušna napucima duhovnika, oca Germana i sestara pasionistica, koje su pomno pratile njezin život. Nastojala je rukavicama i crnom odjećom sakriti biljege Muke Kristove, a jednostavnim životom burna očitovanja vlastite svetosti što ih liječnici i znanstvenici nisu znali objasniti, dok duhovnici o njima nisu htjeli govoriti. No mnogi koji su joj se približavali iz puke radoznalosti, od nje bi odlazili promijenjeni.
U međuvremenu, bolest koja ju je bila zadesila još u mladosti zaoštrila se, izazivajući velika trpljenja. No 11. travnja 1903., uoči samog Uskrsa, nakon što je poslušala izvješće o Kristovoj Muci, završila se i njezina osobna kalvarija.
O naravi mističnih pojava, koje su je obilježile, dugo su raspravljali teolozi, znanstvenici svih vjera i kultura. Opsežna istraživanja, provedena na temelju nadasve kritički proučene dokumentacije, navode na opći zaključak kako sve te činjenice ne mogu imati drugi „temeljni uzrok“ doli Boga.
„Sirotu Gemmu“, kako je sama sebe običavala nazivati, svetom je proglasio papa Pio XII., 2. svibnja 1940.
Ime Gemma potječe iz latinskog jezika, a znači dragocjen kamen.
