Svećenik odgovara kakvo je stajalište Crkve o akupunkturi i što sve katolik treba o tome znati?
Kakvo je stajalište Crkve o akupunkturi? Gleda li se na nju kao na alternativnu medicinu, kao na neku istočnjačku metodu liječenja ili je to od Crkve prihvaćen način liječenja? – na ovo pitanje odgovara don Damir Stojić:
Liječenje akupunkturom spada u skupinu alternativnih medicinskih tehnika koje se temelje na ideji energetski tokova u organizmu. Koncept liječenja bioenergijom problematičan je i s medicinskog i s kršćanskog stajališta. U zadnje vrijeme u svijetu, pa i kod nas, proširilo je se puno tehnika koje se temelje na tzv. liječenju energijom. Mnoge od njih se predstavljaju kao znanstveno dokazane metode koje daju uspješne rezultate. Međutim, s tim tvrdnjama se treba biti vrlo oprezan.
Da bi zaštitili građane od mogućih prijevara, američki Kongres je 1998. Pri Nacionalnom institutu za zdravlje osnovao i posebnu organizaciju koja se bavi proučavanjem alternativnih medicinskih tehnika: National Center for Complimentary and Alternative Medicine (NCCAM). Pišući o tehnikama liječenja koje se temelje na “energiji”, NCCAM je zaključio da većina njih nije znanstveno valjana.
Istakli su kako se treba razlikovati između dvije vrste energije: energije koja je stvarna i znanstveno provjerljiva te navodne energije.
Stvarna energija se sastoji od mehaničkih vibracija (kao što je zvuk) i elektromagnetskih polja (svjetlo, radijacija itd.). Kod ovakvih tehnika u tretmanu pacijenata koristi se neki oblik mjerljive energije koji mogu imati pozitivan učinak. Primjer ovakve tehnike može biti akupunktura. U tradicionalnoj kineskoj medicini ona je bila povezana s religijskom komponentom. Ali, ona je sama po sebi nije neznanstvena. Njezini učinci sastoje se od fizičkih oboda sitnim iglicama u područja živaca koja proizvode medicinski provjerljiv učinak. Stoga se akupunktura danas može proučavati posve odvojeno od svoje religijske pozadine.
Irska teološka komisija je 1994. u dokumentu “Katolički odgovor na New Age fenomen” o akupunkturi izjavila: “Osnovni princip u ovom pitanju je da ove prakse nisu u sebi negativne, i da ih izdvojene iz njihovog izvornog konteksta mogu prakticirati i katolici s dužnom pažnjom”. Naravno, učinkovitost akupunkture još uvijek nije dovoljno istražena, tako da se nju nikada ne bi smjelo pretpostaviti službenom medicinskom tretmanu jer bi to značilo svjesnu ugrozu zdravlja.
Posve drugačiji slučaj je s tehnikama koje se temelje na “energiji” koja nema svoju fizičku komponentu. Praktikanti takvih tehnika pozivaju se na različite religijske tradicije da bi objasnili način na koji djeluju. Temelji se uglavnom nalaze u nekom obliku “životne energije” koja se u starokineskoj tradiciji naziva “či”, u japanskoj “ki”, a u indijskoj “prana”. Ranije spomenuti Nacionalni institut za zdravlje izjavio je da je ova skupina tehnika među najkontroverznijima jer niti energetska polja niti njihove terapeutski učinci nisu potkrijepljeni nikakvim biofizičkim dokazima. Najčešće se radi o manje ili više otvoreno okultnim praksama i za kršćane su neprihvatljive.
don Damir Stojić, Studentski pastoral
