Svećenik objašnjava što trebamo učiniti kad primimo svetu pričest?
Svećenik objašnjava što trebamo učiniti kad primimo svetu pričest?
”Kada se primi hostija i vrati se klupu, treba li kleknuti ili stajati?”, pitanje je koje je slušatelja Radija Mir Međugorje, a odgovor na pitanje dao mu je fra Renato Galić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je trenutno na službi u Zagrebu kao pomoćni odgojitelj bogoslova, istaknuvši kako je ovo ”naizgled jedno jednostavno pitanje, ali isto tako pitanje koje nam može poslužiti za dublje razumijevanje samog značenja pričesnih obreda s kojim idemo prema vrhuncu euharistijskoga slavlja”.
”Na samom početku treba naglasiti kako se u Općoj uredbi rimskog misala izričito ne navodi stav tijela kojega bi vjernik trebao imati nakon što primi svetu pričest tako da vjernik ne čini pogrešno bilo da odluči kleknuti, sjesti ili ostati stajati na svom mjestu (usp. OURM br.42-44). Treba biti također svjestan kako i neke druge okolnosti mogu utjecati na to kakav će biti naš stav. Na primjer imamo li svoje mjestu u klupi ili vlada li velika gužva u crkvi.
Ono na što bi svakako volio svratiti pozornost je to da je se u određenom smislu izgubila zajedničarska dimenzija pričesti u odnosu na osobni susret vjernika i Krista na kojem je trenutno puno veći naglasak. Trebalo bi pronaći mjesta za obje dimenzije za vrijeme euharistije.
Ako malo pažljivije promotrimo određene naznake iz Opće uredbe rimskog misala, vrlo lako ćemo primjeriti kako je u obredima pričesti velik naglasak na zajednici jer u pričesti bi vjernik, osim što postaje jedno s Kristom, to u određenom smislu trebao postati i s braćom i sestrama. Tako se kaže kako vjernici u pričesti jednoga kruha tvore jedno tijelo (usp. OURM 83). Isto tako valja naglasiti kako je uloga pričesne pjesme izraziti duhovno jedinstvo svih pričesnika koji isto tako zajedno, u procesiji pristupaju oltaru (usp. OURM 86)”, kazao je fra Renato Galić za Radio Mir Međugorje
”Iz svega ovoga mogli bi zaključiti kako ne bi bilo loše poraditi na ovoj dimenziji u našim zajednicama te da za vrijeme pričesti, kroz pjesmu, bude vidljivije zajedništvo i radost među vjernicima zbog susreta s Kristom. Ako bi se nekako trebalo odlučiti za jedan od ona tri stava, možda je nekako najprikladniji bio stojeći stav nakon pričesti.
Pokraj ove zajedničarske dimenzije, ne bi smjeli nikako zaboraviti na osobni susret vjernika s Kristom koji svoj vrhunac svakako ima u primanju svete pričesti. Tako na nekoliko mjesta nailazimo da bi se trebala biti prisutna sveta šutnja u euharistiji koja nije u tolikoj mjeri prisutna u našim zajednicama (usp. OURM 43.45.). Jedan od dijelova euharistije u kojima bi se trebalo ostati u šutnji je svakako onaj moment nakon što završi pričesna pjesma i kada bi vjernik trebao hvaliti i moliti Boga u svom srcu. Isto tako bih naglasio kako bi i svećenik i vjernik nakon završetka euharistijskog slavlja trebali kratko ostati u molitvi i šutnji te na jedan takav način zahvali Gospodinu.
Rimski misal čak donosi i određene molitve koje se mogu izreći u tom trenutku. Na primjer u takvim trenucima, nakon pričest i nakon mise, u toj molitvi i šutnji, vjernik bi mogao imati stav klečanja koji je svakako prikladan za jedan takav trenutak.
Vjerujem kako se mogu zadržati različiti stavovi za vrijeme euharistije ako bi se malo poradilo na određenim dijelovima”, zaključio je fra Renato Galić.
