Svećenik objašnjava: Može li se sklopiti katolički brak s razvedenim muškarcem ?
Zaljubljena sam u muškarca koji nije kršten, razveden je i ima dvoje djece. Spreman je krstiti se zbog mene. Ima li zapreka da uđemo u katolički brak? Kakav je stav Crkve prema tome što on ima dvoje djece iz civilnog braka? Zbunjena sam, volim ga, ali muči me što on već ima obitelj.
Poštovana!
Pravno gledajući, ne postoji zapreka da uđete u brak. Međutim, kao i obično, tako je i u ovoj situaciji život daleko kompleksniji od pravne norme. Stoga treba sve dobro promisliti i posložiti.
Kažeš da se dotični muškarac spreman krstiti „zbog tebe“. To, moram priznati, zvuči dosta pogrešno. Krst je sakrament kojim postajemo posinjena djeca Božja po Isusu Kristu. Postajemo dionici njegove muke, smrti i uskrsnuća. Primamo Kristova Duha. Prihvaćamo njegov put kao svoj put. Pritjelovljujemo se Crkvi. Odabiremo život po Božjim zapovijedima i nauku Crkve. Odlučujemo se za duhovni boj protiv Sotone i njegovih anđela. Prihvaćamo da Bog ima plan za naš život i odlučujemo se otkrivati ga i živjeti. Obvezujemo se upoznavati sve dublje svoju vjeru. Odričemo se svake navezanosti na grijeh i iskreno se kajemo za sve zlo što smo učinili i dobro koje smo propustili…
Ako krštenje odrasle osobe podrazumijeva svjesno i slobodno prihvaćanje svega ovoga (i još puno toga), onda je jasno da prikladna motivacija za to može biti samo nadnaravni poziv i želja za takvim zajedništvom s Bogom i njegovom Crkvom. Dakako, u tome tvoj primjer kao kršćanske djevojke i eventualno supruge može i treba biti od velikog značenja. No, ako se stane na tome da se on krsti prvenstveno „zbog tebe“, a ne zbog Boga i sebe, onda to nije dobro. „Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se“, donosi nam Isusove riječi sveti Marko na kraju svoga Evanđelja. Dakle, ne krštenje bez vjere. Ukoliko bi bilo tako, radilo bi se o nekom površnom i gotovo magijskom shvaćanju sakramenta. Primilo bi se „vidljivi znak“, ali bi bilo vrlo upitno koliko bi se primilo „nevidljive milosti“.
Drugo, valja prema tome uzeti u obzir koliko je vaš stvarni svjetonazor kompatibilan. Možeš li na temelju dosadašnjega iskustva utemeljeno vjerovati da neće biti (većih) problema u braku, posebno odgoju djece?
Nadalje, kada uzimamo sebi neku osobu za supružnika, uzimamo cijeli „paket“. Ukoliko ima nešto u tom paketu što nam ozbiljno smeta, valja dobro premisliti je li to prava osoba. Ako se kroz molitvu, promišljanje i razgovore s duhovnikom dođe do moralne sigurnosti da je to Božja volja, onda valja prihvatiti sve što uz nju ide. Dobri su znakovi da je neki izbor Božja volja odsutnost krivih motiva i strahova, kao i prisutnost dubokog mira i duhovne utjehe.
Bez sumnje je da Gospodin neće šutjeti u tako važnoj stvari kao što je sklapanje braka. Važno je samo da postoji otvoreno srce spremno ustrajno moliti za Božju volju i prihvatiti je. Što se tiče prihvaćanja neke osobe, ono treba biti cjelovito. Obuhvatiti prošlost, grijehe, odnose, obaveze, potencijale… sve. Brak je po definiciji „zajednica svega života“. Ne treba tu ni napominjati koliko su djeca važan dio života svoga oca.
Također se u vašoj situaciji javljaju pitanja želje i mogućnosti da imate zajedničku djecu.
Iduće o čemu valja voditi računa je prvi brak muškarca s kojim ste u vezi. Jesu li zacijelile rane iz toga braka, je li se dovoljno poradilo na onome zbog čega je došlo do prvog razvoda?
Bog i Crkva nikoga ne odbacuju. Bog za svakoga ima plan i može iz svega izvući dobro. No, to ne znači da stvarne teškoće treba olako shvaćati i preko njih prelaziti. Tako je i u vašem slučaju. Zbog svih ovih pitanja koja se postavljaju, treba najozbiljnije sjesti i sve dobro izračunati, kako nas upućuje Isus u Lk 14,28-32.
No, uz taj ljudski doprinos, na koji Bog računa, ostaje činjenica da samo On zna i tvoje i njegovo srce i sve izazove koji će biti pred vama. Samo On zna što je pripremio kao najbolje za tebe i za njega. A često se dogodi da osoba ne dospije do onoga što je Bog za nju pripremio jer iz navezanosti ili straha (da nešto bolje nikad neće doći) uđe na svoju ruku u brak, čineći time veliki kompromis do kraja života. I takvim je osobama Bog na pomoći (ako ga hoće), ali one će teško dostići onu puninu koju je Bog zapravo za njih želio i pripremao. Stoga će najdublja sigurnost u donošenju ove odluke, kako sam već spomenuo, doći upravo iz žarke molitve i sabranog slušanja Božjeg glasa.
Taj nam glas, osim u osobnoj molitvi, može progovoriti i po „znakovima vremena“, Svetom pismu, nekoj osobi (osobito duhovnoj). U svakom slučaju, savjetujem ti da bez takve sigurnosti ne ulaziš u brak, bez obzira radilo se o ovom ili nekom drugom muškarcu.
Btb,
don Damir Stojić
