Katolička nadbiskupija u Nigeriji objavila je u srijedu smrt svećenika koji je otet u ožujku. Nadbiskupija Kaduna saopćila je 11. svibnja da je svećenik Joseph Akete Bako umro više od mjesec dana nakon što je otet 8. ožujka, izvijestio je ACI Africa.
Otac Christian Okewu Emmanuel, kancelar nadbiskupije, rekao je: „Teška srca, ali s potpunom predanošću volji Božjoj, objavljujemo smrt vlč. Josepha Aketeha Bako, koji se dogodio u rukama njegovih otmičara između 18. i 20. travnja 2022.
“Činjenične okolnosti koje su dovele do njegove smrti i datum incidenta su pažljivo provjereni.” Baka, svećenika, oteli su razbojnici nakon napada na katoličku župu sv. Ivana, gdje je služio kao župnik. Prije objave nadbiskupije pojavila su se oprečna izvješća o svećenikovoj sudbini, a neki izvori upućuju na to da je Bako, mučen do smrti.
Otac Emmanuel Anyanwu, pomoćnik župnika u katoličkoj župi sv. Ivana, rekao je u travnju dobrotvornoj organizaciji Pomoć crkvi u nevolji, da je Bako “mnogo patio prije smrti”. “Mučen je jer su ga tjerali da plati ogromnu otkupninu za njegovo oslobađanje. U ovom slučaju, bilo je fizičkog mučenja i premlaćivanja koja su mu nanijela ogromne količine boli i agonije”, rekao je Anyanwu.
Dodao je: “Zbog svog krhkog zdravstvenog stanja, nije mogao preživjeti torturu.”
No, otac Anthony Shawuya, zamjenik ravnatelja Katoličkog centra za medijske usluge u nadbiskupiji Kaduna, rekao je za ACI Africa u intervjuu 4. svibnja da nije dobio novosti o svećenikovu stanju.
“Bilo je pregovora i napora za njegovo oslobađanje, ali nema točne vijesti o tome što mu se dogodilo”, rekao je Shawuya.
U intervjuu za ACI Africa ubrzo nakon otmice, svećenik koji je tražio da ostane anoniman iznio je detalje incidenta.
“Otac Joseph Akete otet je sa svojim mlađim bratom koji ga je posjetio. Otmica se dogodila oko 1.30 sati. Nažalost, ubijen je i njegov brat”, rekao je svećenik u intervjuu 8. ožujka.
U svojoj izjavi od 11. svibnja, kancelar Kadunske nadbiskupije prenio je Bakovoj obitelji “najdublje suosjećanje”.
Dodao je: “Nastavite moliti za njegov miran počinak i za utjehu ožalošćene kršćanske zajednice u nadbiskupiji Kaduna.”
Naime, otmice kao i masakar su obilježje terorističkih organizacija u Nigeriji, uključujući Boko Haram ali i “stočare Fulan” koji nisu službeno teroristi ali, sudjeluju u velikom masakru kršćana, a svećenstvo je sve više na meti. Godine 2018. ubijeno je prema nekim procjenama čak 6 tisuća kršćana u Nigeriji na monstrozne načine, što je izazvalo prosvjede i krik tamošnjih ljudi koji upozoravaju da je u pitanju genocid na koji nitko ne reagira.
Na isto reagirala je samo hrvatska zastupnica u Europskom Parlamentu Marijana Petir koja je tražila reakciju i odgovor Europske Komisije. Pitala je planira li EU komisija pokolj u Nigeriji okarakterizirati kao genocid i procesuirati to nasilje kao takvo. Oni su to odbili i okarakterizirali su ove napade na nigerijske kršćane kao na “sukobe stočara i ratara”, odnosno nadmetanje nomadskih stočara i sjedilačkih ratara za zemljište.
No, tijekom jedno webinara prošle godine koji je organizirala organizacija Pomoć Crkvi u nevolji, jedan biskup i nekoliko svećenika iz Nigerije, upozorili su da nasilje koje muči zemlju posljednjih nekoliko godina nije samo zbog “sukoba” između muslimanskih stočara i kršćanskih zemljoradnika oko zemlje, te da ove organizacije uz pomoć visoke politike Nigerije neometano ubijaju ljude pod krinkom sukoba oko zemlje.
“Ne radi se samo o pitanjima ispaše. Za mene je ovo vjerski rat”, izjavio je biskupWilfred Anagbe iz biskupije Makurdi u državi Benue. Oni imaju agendu, a to je islamizacija ove zemlje. I to čine tako što pažljivo eliminiraju sve kršćane i zauzimaju teritorije. Ako se radi o ispaši, zašto ubijati ljude? I zašto im spaljivati domove?” upitao je.
Johan Viljoen, direktor Mirovnog instituta Denis Hurley u Južnoj Africi koji trenutno istražuje napade oružanih stočara Fulani u jugoistočnoj Nigeriji, govori o “usuglašenoj, dobro planiranoj okupaciji. Sve se to događa pod okriljem organizacije Miyetti Allaha, čiji je pokrovitelj predsjednik Buhari”, rekao je.
Uključenost države na visokoj razini jedan je od razloga zašto su se oružane snage pokazale nespremne umiješati se i kontrolirati nasilje. “Mislim da vojska ništa ne pokušava riješiti.”, objasnio je g. Viljoen, rekavši da unatoč strašnom masakru nad ljudima “ni jedan Fulani (stočar) nije procesuiran zbog nasilja”.
Biskup Wilfred je naglasio da su oružane snage pod izravnom kontrolom predsjednika i, nadalje, “svi šefovi službi, od mornarice, vojske, zrakoplovstva i policije su muslimani”.
Službene brojke upućuju na oko 3000 mrtvih u valu nasilja u posljednjih nekoliko godina, ali one na terenu kažu da bi taj broj mogao biti i do 36.000, s mnogo više raseljenih, siromašnih ili duboko traumatiziranih svojim iskustvima. Budući da mnoge nevladine organizacije napuštaju opasne zone, Katolička crkva i njezine institucije, s kojima organizacija Pomoć Crkvi u nevolji, blisko surađuje, jedina su pouzdana alternativa za dobivanje pomoći, ljudi na terenu.
Predstavnici Crkve mole one koji su na Zapadu da pomognu u pružanju pomoći, ali i drugim kanalima. “Moramo oduzeti priču od vlade Nigerije,” rekao je vlč. Remigius Ihyula, također iz biskupije Makurdi. “Poslili su štićenike u veleposlanstva diljem svijeta, tako da narativ čini da se ništa ne događa”.
Vlč. Joseph Fidelis, iz biskupije Maiduguri, izrazio je frustraciju kada čuje da ljudi govore o “sukobama” između suprotstavljenih skupina. “To nije sukob, to je polagani genocid. Izmještati ljude iz domovine njihovih predaka, lišiti ih sredstava za život i klati ih je oblik genocida,” napomenuo je.
Nigerija je najnaseljenija država Afrike. Nema službenih podataka, ali procjene ukazuju na ravnomjeran podjelu između muslimana i kršćana, pri čemu prvi dominiraju na sjeveru, a drugi na jugu. Nasilje se sada proširilo cijelom zemljom, stradavaju i kršćani i ‘loši’ muslimani, prijeti stabilnost cijeloj zemlji, a svi šute.
