Svećenik: Kada kršćanin tolerira lake grijehe pričest ne može djelovati u njemu, čak se može dogoditi i ovo…
Svećenik: Kada kršćanin tolerira lake grijehe pričest ne može djelovati u njemu, čak se može dogoditi da se možda mijenja i na gore.
Sv. Ivan Maria Vianney, poznat i kao župnik Arški, upozorava da je jako važno biti u stanju milosti da bismo se dostojno pričestili. Citira apostola Pavla koji kaže: ‘Tko jede ovaj kruh i pije kalež nedostojan, jede i pije vlastitu osudu, ne razlikujući kako treba tijelo Gospodinovo’.
Nadalje, sv. Ivan Maria Vianney kao svećenik kaže: Treba da smo, pristupajući stolu Gospodnjemu, uvjereni da smo uložili svo potrebno vrijeme da se ispitamo kako bi upoznali svoje smrtne grijehe, da nam je veoma žao što smo ih učinili i da naša ispovijed bude potpuna. Treba da čvrsto odlučimo da ćemo pomoću Božjom činiti sve što zavisi o nama da opet ne upadnemo u grijeh. Kad bismo nesrećom namjerno prešutjeli grijeh i pričestili se, značilo bi da samog Isusa Krista stavljamo pod noge đavlu.
Kakve li strahote…
Nedostojnu pričest ili nepotpunu ispovijed potrebno je ispovijediti!
Sv. Ivan Maria Vianney koristi ovu sliku za nedostojno pričest: Vi ne biste zagrlili dragu osobu kada bi vam usta gadno zaudarala. A vi grlite Kralja Nebesa dušom koja zaudara kud i kamo gore. Uvreda ne može biti veća.
Pripazimo, poručio je svećenik Mlakar, da se ne bismo nedostojno pričešćivali u stanju teškoga grijeha. Ako možda, analizirajući svoj život, imate takve pričesti iza sebe ili nepotpune i nevaljane ispovijedi, gdje ste možda namjerno prešutjeli neki grijeh, potrebno je to ispovjediti. Dakle, svaku nedostojnu pričest ili nepotpunu ispovijed je potrebno ispovjediti. Ako se to ne ispovijedi, tumači vlč. Mlakar, to je blokada za duhovni život i ne možemo rasti.
Nadalje, sv. Ivan Maria Vianney upozorava da, ako hoćemo primiti obilan plod od pričesti, moramo se osloboditi sklonosti prema lakom grijehu. Dakle, ne se samo boriti protiv težih grijeha, nego i otklanjati od sebe sklonost lakom grijahu. Kaže da je Isusova čistoća tako velika da ga i najmanja nečistoća sprječava da se s nama sjedni potpuno kako bi On htio.
Potrebno je boriti se i protiv lakih grijeha!
Laki grijeh ne čini, istina, naše pričesti nedostojnom, ali on je uzrok da se mi njom gotovo nikako ne okorišćujemo. Vidite koliko ste se puta pričestili i jeste li postali bolji? Možda ne. Zašto? Zato što zadržavate uvijek iste navike. Vama su odvratni oni veliki grijesi koji ubijaju dušu, ali sve one nestrpljivosti, mrmljanja kada vam se što neugodno dogodi, kad vas stigne kakva žalost ili protivština, sve male neiskrenosti – to vama nije ništa. Vi nećete ni u čemu da trpite, nećete da vam se ma u čemu netko protivi, vi biste htjeli da vas sav svijet ljubi i o vama dobro misli. Vi se ni malo ne trudite da se popravite.
Dakle, kada se kršćanin bori protiv teških grijeha, ali tolerira lake grijehe i loše navike, pričest ne može djelovati u njemu u punini svojih učinaka. To je razlog zašto se kršćanin može cijeli život pričešćivati, a da nema pomaka na bolje – čak se možda mijenja i na gore zaključuje svećenik.
