Sv. Joakim i Ana: Sveci za bake i djedove i neplodne parove
Kršćanska predaja prosvjetljuje vjernike o podrijetlu Blažene Djevice Marije. Identitet sv. Joakima i Ana poznati su nam iz izvanbiblijskog Protoevanđelja svetog Jakova. Oni se uopće ne spominju u Bibliji. S obzirom na izuzetnu svetost Djevice Majke Božje, slijedi da njezini roditelji imaju posebnu ulogu u povijesti spasenja.
Rečeno je da je sveti Joakim bio jednako velikodušan koliko i bogat – poznat po svojoj dobrotvornosti i ljubavi prema Bogu. Ime svete Ane odražava ulogu koju su ona i njezin suprug odigrali u povijesti spasenja u vezi s njihovom presvetom kćeri, kojoj je darovano dostojanstvo da bude izabrana da donese Boga na svijet. Ime Anne dolazi od hebrejskog “Hannah”, što znači “naklonost” ili “milost”. To govori o dostojanstvu njezine blažene kćeri, koju kasnije arkanđeo Gabrijel naziva “milosti punom” (Lk 1,28). Vjeruje se da oba Isusova djeda i bake potječu od kralja Davida. Predaja kaže da je hramski svećenik u Jeruzalemu — kamo se Marijina obitelj navodno naselila u njezinom djetinjstvu — odbio žrtvu pobožnog svetog Joakima jer se neplodnost njega i njegove žene, svete Ane, smatrala znakom Božjeg nezadovoljstva njima.
Sveti se Joakim 40 dana i noći povukao u pustinju gdje je oplakivao pomirujući se postom i molitvom. Anđeo je završio iskustvo donoseći vijest da će sveti par začeti dijete. Sveta Ana je također primila ovu riječ od anđela. Smjesta su krenuli pronaći jedni druge i podijeliti radost svoje nebeske vijesti. Sveti Joakim je po povratku susreo svoju svetu ženu na jeruzalemskim gradskim vratima, što je scena koja se u umjetnosti često prikazuje s poljupcem. Postoji biblijska tradicija da su djeca rođena od starijih žena koje su izgubile nadu u potomstvo predodređena za veličinu.
U začeću Djevice Marije, sv. Joakim i Ana pridružuju se onim parovima poput Abrahama i Sare. Velika vjera sv. Joakima i Ane vidimo kada su, u znak zahvalnosti za Božju dobrotu što im je dao kćer, i u znak priznanja sudbine svoje kćeri za veličinom, donijeli Blaženu Djevicu Mariju u hram u Jeruzalemu da je posvete Bogu. Strašan poziv koji će njihova kći Marija dobiti na Blagovijest uputio ju je na put majčinstva – prema samome Bogu.
Mlada je Marija od svojih svetih roditelja naučila biti uzorna majka i supruga. Uloga koja ih najviše definira jest da su sv. Joakim i Ana su Isusovi djed i baka. Ne zna se, međutim, jesu li bili nazočni njegovom rođenju u Betlehemu. Pretpostavlja se da nisu, s obzirom na tekst pripovijesti o djetinjstvu Mateja i Luke.
Predaja također kaže da su relikvije svete Ane spakirali i brodom odnijeli u Galiju (današnju Francusku) sveta braća Marta, Marija i Lazar, koji su tamo otišli širiti Evanđelje. I tako, kada su relikvije otkrivene stoljećima kasnije, jedno od najranijih središta pobožnosti svetoj Ani bilo je postavljeno u Francuskoj, u Douaiju. To su pokroviteljstvo zadržali Francuzi koji su naselili naš kontinent i posvetili kanadsko svetište sv. Anne de Beaupré, blizu Quebec Cityja. Samo tijelo koje je Božji sin uzeo svojim utjelovljenjem dolazi od njegove Blažene Majke, naravno, što znači da dolazi i od njezinih roditelja. Njihova poslušnost Božjoj volji preteča je poslušnosti Marije i Isusa, koja je zadobila otkupljenje i spasenje čovječanstva.
Izvor: Simply Catholic
