Sv. Ivan Zlatousti: Želite li da vas mine nesreća odrecite se ovoga grijeha
Sveti Ivan Zlatousti jedan je od najvećih i najomiljenijih propovjednika i govornika u crkvenoj povijesti, proglašen crkvenim naučiteljem, jedan je od četiri velika istočna crkvena oca. Zbog svojih sjajnih propovijedi i rječitosti dobio je nadimak Zlatousti.
Zagovarao je pravdu, ćudoređe i dobrotvornost, prigovarao poganskim običajima i bogatašima, grmio zbog socijalnih nepravdi, štitio siromahe, sprečavao prodaju crkvenih službi, osnivao bolnice i misije, borio se protiv krivovjeraca. Proganjan je nekoliko puta.
Važne su riječi ovog sveca koje govore o psovci, onoj koja je nažalost duboko ukorijenjena u naš narod. Sveti Ivan Zlatousti govori o psovci kao o uzroku nesreće i manjka blagoslova. Upozorava da je psovka protiv Boga težak grijeh te da psovač može očekivati samo nazadovanje u poslu, blagoslovu na svim razinama, unatoč svim nastojanjima da bude bolje ako se ne odrekne psovke.
Sv. Ivan Zlatousti ovako govori: “Želite li da vas mine nesreća, okanite se psovke! Budite uvjereni: dok psovači ne prestanu psovati, svakim će danom nazadovati vaša polja, svi vaši poslovi i sva vaša nastojanja!” Može li hulitelj Božjeg Imena očekivati da će ga Bog blagosloviti u životu, da će mu pomoći i zaštititi? Naravno da ne može. Naprotiv, njega – prema Bibliji – čeka najteža kazna. (Lev 24,10-16) – smrt.
Priča na koju se Zlatousti poziva ide ovako: Jednom je neki Židov pogrdio Ime žbožje i opsovao ga. Tada su ga odveli Mojsiju. Stavili su ga u zatvor i čekali da se očituje volja Jahvina. Onda Jahve reče Mojsiju: “Izvedi psovača iz tabora. Potom svi koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda, neka ga sva zajednica kamenuje.” I taj je psovač završio strašno.
Potom je Jahve naredio Mojsiju: “Reci Izraelcima. “Tko god opsuje Boga svoga, tko izgovori hulu na Ime Jahvino – neka se smakne. Bio stranac ili domorodac, ako pohuli Ime Jahvino – mora umrijeti!” (Lev 24,10-16) ž
Zašto tako strogo, pitamo se?! Zato, jer po tom čovjeku dolazi prokletstvo na čitav narod. Čitav narod trpi zbog psovača. I k tome, ako takav živi, psovka bi se mogla brzo proširiti – kao zaraza – po čitavom narodu!
Godine 1846. Gospa se ukazala u La Salletu u suzama žaleći se pastirima da više ne može zadržati ruku Božje Pravde prema psovačima i navijestila je teške kazne ako se ne prestane posvati sveto Ime Božje, a Isus Krist je objavio službenici Božjoj Mariji od sv. Petra, karmelićanki iz Toursa slijedeću poruku:
‘Moje ime svi psuju, čak i djeca psuju. Psovka je stršan grijeh koji izravno i otvoreno ranjava moje Srca. Psovač psovkom proklinje Boga, i sam od sebe izgovara svoju osudu.’
Svećenik Dražen Radigović upozorio je i ovim svjedočanstvima na strahote prokletstva.
Naš hrvatski narod je psovalački narod. Hrvati su jedni od največih psovača na svijetu! Kakve li se samo sve psovke izgovaraju i što se sve psuje: i Krv Isusova i Ime Isusovo… Nije ni čudo da je zato nad našim naorodom veliko prokletstvo. Zamislite: svi veliki ratovi odigrali su se na našem tlu – i balkanski, i 1. svjetski i 2. svjetski, i sada – ovaj posljednji – Domovinski rat! K tome, nije bez razloga ona poslovica koja kaže: “Dva Hrvata – tri stranke!” Kao da Hrvati nikako ne mogu biti jedinstveni! Sve je to posljedica ovog užasnog prokletstva.
U 3. mjesecu 1916. g. pisao je stratišta Albin Breviatti, vojni kapelan ovo:” Čuvajte se psovke jer ja sam svojim očima vidio strašan svršetak psovača” Moja se četa nalazila u jednoj seoskoj kući gdje je na zidu visio križ. Jedan od vojnika to nije mogao gledati, te je bacio križ na zemlju, izgovarajući najteže psovke. Napokon je bacio križ kroz vrata, tako da se razbio u komade. Lamo sreće da to nije učinio.
Isti dan izišli smo po običaju iz kuće da preuzmemo dužnosti za slijedeći dan. Taj je psovač ostao u kući i govorio da se ne osjeća dobro. U taj tren pala je na kuću neprijateljska granata, probila krov i jadnika raznijela na komade. Bio je tako raskomadan da su se dijelovi tijela jedva skupili da ga kako – tako pokopaju. U istoj toj kući nalazilo se još nekoliko vojnika – po drugim prostorijama, ali su oni bili samo lakše ozlijeđeni. Isus veli:”Kakvom mjerom mjerite i vama će se zauzvrat mjeriti.” Kao što je križ bio razbijen u stotinu komada, tako i njegovo tijelo!
Mogao bih vam ispričati na stotine takvih primjera. Svi koji su psovali i pogrđivali Božje Ime, loše su završili. Poznati francuski pjesnik Charles Baudlaire, napisao je sotonske litanije. Užas! u Njima vrijeđa Boga i osobe koje su bile Bogu posvećene. Međutim, on je slavio Judu što je izdao Isusa, hvali je Kaina zato što je ubio svoga brata Abela, odobravao je što je Petar zatajio Isusa, a kudio je njegovo pokajanje. S prezirom je izgovarao Ime Isusovo i Msarijino za vrijeme svojih pijanki. Završetak? – Tragičan: umro je u velikim mukama i bolima, a ni život mu nije bio blistav.
Mogli bi ovoj grupi dodati još mnogo poznatih ličnosti koje su zbog svog psovalačkog jezika tragično završili. Julije Apostata, rimski car. Voltaire, francuski filozof – jedan od najpoznatijih ličnosti u Evropi u svoje vrijeme. Bio je jedan od najvećih psovača i hulitelja. Čitav život je psovao i prezirao Boga. Kada je umirao, zaklinjao je prijatelje da mu dovedu svećenika, ali nisu htjeli. Derao se i vikao: “Vidim pakao otvoren i đavla koji me vuče u njega!” Tako je umro, s tim riječima.
Njegov prijatelj liječnik tom je prilikom rekao: “Kad bi đavao mogao umrijeti, ne bi mogao umrijeti strašnijom smrću od mojeg prijatelja Voltairea.” Isto tako tragično su završili svi oni koji su Boga htjeli skinuti s prijestolja: Mussolini, Hitler, Robespierre, Nitsche i toliki drugi. Svi su oni bili veliki bogohulitelji. i svi su oni doživjeli beliki brodolom života! Ali, zato svi oni koji su se pouzdali u Boga i koji su ga poštivali, bili su blagoslovljeni.
