10. listopada slavimo svetog Franju Borgiu. Franjo je rođen 1510. godine kao pripadnik visokog katalonskog plemstva te je odgajan na dvoru španjolskog kralja i njemačkog cara Karla V.
Oženio se Eleonorom de Castro i s njome dobio osmero djece, čiji potomci i danas žive. Bio je dvorski službenik carice Izabele Portugalske te je, po njezinoj smrti, zadužen dopratiti njezino tijelo na posljednje počivalište u katedrali u Granadi.
Carica je za života bila poznata ljepotica, ali joj je tijelo nakon smrti toliko propalo da ga Franjo nije mogao prepoznati. Užasnut prizorom i svjedočeći prolaznosti svake zemaljske ljepote, prisegnuo je da nikada više neće služiti smrtnome gospodaru. Poslije smrti supruge Eleonore 1546. godine, uz kraljevo dopuštenje, razdijelio je djeci sav imetak te se pridružio Družbi Isusovoj. Postao je svećenik i, konačno, treći general Družbe.
Franjo je kao general iznimno zaslužan za uređenje formacije, odgoja i duhovnog života pripadnika tada još mlade Družbe, a doprinio je i osnivanju brojnih kolegija i razvoju isusovačkih misija. Umro je u Rimu 30. rujna 1572., a kanoniziran je 1671. godine.
U ikonografiji ga prikazuju kao isusovačkog generala u redovničkom talaru, pred križem s krunom, mrtvačkom glavom ispred križa, ili kako u meditaciji u ruci drži okrunjenu lubanju. Blagdan mu je uklonjen iz Općeg kalendara, ali je ostavljen na slavljenje lokalnim Crkvama i isusovačkom redu. Zazivaju ga protiv potresa i bikova.
