Sv. Efrem Sirac – ‘harfa Duha Svetoga’
Crkva se danas spominje sv. Efrem Sirca, đakona i najznamenitijeg kršćanskog pjesnika patrističkoga doba.
Rođen je u gradu Nisibis u Mezopotamiji oko 306. godine od oca poganskog svećenika i majke kršćanke. Otac nije bio sretan što je majka odgojila Efrema u kršćanskoj vjeri kojoj se on kasnije posve posvetio. Zbog toga ga je otac izbacio iz kuće.
Sakrament krštenja primio je u dobi od 18 godina, a kako bi se prehranio radio je kao poslužitelj u jednoj javnoj kupelji. Kasnije su Perzijci osvojili njegov rodni grad vratio se kako bi pomogao svojim sunarodnjacima, osobito siromasima kojima je služio kao đakon. Posljednjih deset godina života proveo je u Edesi.
Zbog svojih djela teološkog sadržaja postao je poznat u čitavom kršćanskom svijetu, a svojim himnima obratio je mnoge duše na kršćanstvo. Zbog posebnog pjesničkog dara prozvali su ga ‘harfom Duha Svetoga’. Pisao je i pjesme Blaženoj Djevici Mariji kojoj je posvetio dvadesetak himana. Opjevao je njezino djevičanstvo te ju je imenovao ‘kraljicom sunca’.
U vrijeme velike gladi skupljao je namirnice za siromahe. Iscrpljen od svega, umro je 9. lipnja 373. godine u Edesi.
Papa Benedikt XV. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1920. godine. Sveti Efrem zaštitnik je duhovnika i duhovnih vođa.
