Štuju li katolici Djevicu Mariju?
Katolici se na prvi pogled doimaju kao štovatelji Djevice Marije kada kleknu pred njezinim kipovima i mole njezin zagovor. Za stranca, ne upućenog u katoličku vjeru, katolici ne poštuju prvu od 10 Božjih zapovijedi, “Nemoj imati drugih bogova uz mene.”
No je li to istina? Štuju li katolici Mariju?
Prema Katekizmu Katoličke Crkve, “Ova vrlo posebna pobožnost [Djevici Mariji] bitno se razlikuje od klanjanja koje se iskazuje utjelovljenoj Riječi, a jednako tako Ocu i Duhu Svetom” (KKC 971).
Katolici vjeruju da obožavanje pripada samo Bogu. Kada se katolici mole određenom svecu, kao što je Djevica Marija, oni to čine moleći sveca da zagovara za njih u njihovo ime pred prijestoljem Božjim na nebu. Molitva nije zamišljena kao vrsta “žrtve” upućene svecu, već jednostavan zahtjev upućen između dva stvorenja.
Kao što je napisao sv. Ljudevit de Montfort, “S cijelom Crkvom priznajem da je Marija, kao puko stvorenje oblikovano rukama Božjim, u usporedbi s njegovim beskrajnim veličanstvom, manje od atoma, ili bolje rečeno, jednostavno je ništa, budući da je samo on može reći: ‘Ja sam onaj koji jesam.’”
Osnovna razlika je u tome što jedno stvorenje (mi) ostaje na zemlji, dok je drugo stvorenje (Marija) živo, tijelom i dušom u prisutnosti Božjoj na nebu. Ono što ovu komunikaciju čini mogućom je tajanstvena “zajednica svetih” koja nam omogućuje da razgovaramo s onima koji više ne hodaju ovom zemljom. To je veliko otajstvo katoličke vjere, koje zahtijeva vjeru da bi se u njega vjerovalo. Također, ono što je fascinantno je da iako Bog može učiniti sve bez pomoći smrtnih bića, on je izabrao Djevicu Mariju da bude instrument njegove božanske milosti.
Izabrao ju je da bude “Majka Božja”, noseći Sina Božjega u svojoj utrobi. Dok je bio na križu, Isus nam je svima dao svoju majku kada je rekao: “Evo ti majke” (Ivan 19,27). Katolici ne štuju Djevicu Mariju kao “božicu” u čudnom panteonu bogova, već kao duhovnu “majku” koja nas može dovesti do svog sina, Isusa Krista.
Sveti Ljudevit Montfortski ilustrira analogiju prefekta koja nam svima može pomoći da razumijemo štovanje Djevice Marije od strane katolika. To je kao da bi siromašni seljak, želeći pridobiti kraljevo prijateljstvo i naklonost, otišao do kraljice i dao joj jabuku — svoju jedinu imovinu — da je ona ponudi kralju. Kraljica, prihvativši seljakov skromni dar, stavi ga na prekrasnu zlatnu posudu i preda ga kralju u ime seljaka. Jabuka sama po sebi ne bi bila dar dostojan kralja, ali ako je kraljica osobno pokloni na zlatnoj posudi, ona postaje prikladna za svakog kralja.
Marija Isusu prikazuje naša dobra djela. Ona ništa što mi nudimo ne zadržava za sebe, kao da nam je posljednji kraj, nego sve nepogrešivo predaje Isusu. Dakle, samim time što joj nešto dajemo, to dajemo Isusu. Mnogi sveci posvjedočili su činjenicu da što je osoba bliža Mariji, to je bliža Isusu Kristu. Naša ljubav prema Mariji, po defaultu, povećava našu ljubav prema Bogu.
Kao što je napisao sveti Ivan Pavao II., “Povijest kršćanske pobožnosti uči da je Marija put koji vodi do Krista i da sinovska odanost prema njoj ne uzima ništa od bliskosti s Isusom; štoviše, povećava ga i vodi do najviših razina savršenstva.”
