Što učiniti ako zbog brige o bolesnim roditeljima ispraštaju vlastita djeca i suprug?
“Što učiniti ako zbog brige o bolesnim roditeljima ispraštaju vlastita djeca i suprug?” pitanje je na koje je odgovorio fra Nikola Jurišić za Radio Mir Međugorje.
Kad razmišljam o tom pitanju, neke stvari se nameću same od sebe.
Prva od njih je zapovijed dana Mojsiju na Sinaju, a glasi: Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! Nije bez razloga te riječi Bog darovao ljudima još dok smo bili na početku odnosa s Njim. Vrlo dobro pozna naše srce. Na vrijeme nam, zato, dariva ovu riječ kako bismo znali oblikovati svoj odnos prema roditeljima. Njih ne možemo birati. Odabrao ih je Bog za nas. Djecu daruje roditeljima, a roditeljima djecu. Jedni drugima su Njegova brižna ljubav.
Kao što se roditelj brine za dijete dok je slabo i nejako, potpuno ovisno o roditelju, tako bi se i djeca trebala brinuti o svojim roditeljima kada postanu ovisni o njihovoj pomoći. Česta je slika koju danas možemo vidjeti to da je briga o roditeljima prepuštena samo jednom članu obitelji. Drugi se rijetko ili tek ponekad jave da bi nešto pomogli, mnogi pitaju imaju li onda i oni pravo zanemariti brigu i ljubav prema roditeljima?
Vjerujem kako bi opravdavanje vlastite nebrige prema roditeljima tuđom nebrigom bio znak da ne prepoznajemo kakve vjernike Bog treba. Ne one koji će zlo opravdavati zlom koje svi čine. Upravo suprotno, Bog treba one koji će na zlo odgovarati dobrom, ljubavlju, brigom. Ako su prve kršćane prepoznavali po tome što su se međusobno ljubili, po čemu bi onda tu ljubav prepoznali kod nas danas? Briga prema roditeljima uvijek je izvor blagoslova, koliko god nekada bilo teško i tražilo veliku žrtvu.
Možda je dobro staviti se na njihovo mjesto i upitati se kako bi bilo da mene napuste moja djeca. Vjerujem da nitko to za sebe ne bi htio. Ljudski život je ograničen i o roditeljima se možemo brinuti, iskazivati im ljubav i zahvalnost za svu njihovu žrtvu samo dok su s nama. Kasnije je prekasno. Iskoristimo darovano vrijeme da im zahvalimo za sve besane noći provedene u brizi samo kako bi nama bilo bolje, za svako njihovo odvajanje od sebe kako bismo mi imali nešto što oni nisu imali.
