Što biva s našim anđelom čuvarom nakon naše smrti?
Što biva s našim anđelom čuvarom nakon naše smrti? Poslanje anđela čuvara ne završava smrću; nastavlja se sve dok ne postignemo sjedinjenje s Bogom Što se tiče anđela čuvara, Katekizam Katoličke crkve u broju 336 uči da je “od djetinjstva do smrti ljudski život okružen njihovom budnom brigom i zagovorom”.
Iz ovog teksta jasno je da i u trenutku smrti uživamo zaštitu i budnost svojih anđela čuvara. Ovi anđeli nas ne prate samo u ovozemaljskom životu; njihovo djelovanje proteže se u sljedeći život. Kako bismo razumjeli odnos koji nastavlja postojati između anđela i ljudskih bića tijekom našeg prelaska iz ovog života u sljedeći, moramo razumjeti da su anđeli “poslani da služe, radi onih koji će naslijediti spasenje” (Hebrejima 1:14)., piše Aleteia
Slično, Sveti Bazilije Veliki uči da nitko ne može poreći da “pored svakog vjernika stoji anđeo kao zaštitnik i pastir koji ga vodi u život” (KKC 336). To znači da je primarna misija anđela čuvara spasenje čovječanstva: da svatko od nas uđe u život jedinstva s Bogom. Ovo poslanje uključuje pomoć koju anđeli čuvari pružaju dušama u trenutku kada se one pojave pred Bogom.
O tom poslanju govore crkveni oci kada kažu da su anđeli čuvari prisutni s dušom u trenutku smrti i štite je od posljednjih napada demona. Sveti Alojzije Gonzaga (1568.–1591.) učio je da je u trenutku kada duša napusti tijelo prati i tješi anđeo čuvar kako bi se duša mogla pouzdano pojaviti pred Božjim Sudom. Anđeo, prema ovome svecu, prikazuje Kristu naše zasluge kako bi duša u njima mogla naći oslonac u trenutku svog posljednjeg suda.
Nakon što je Božanski Sudac izrekao svoju kaznu, ako je duša poslana u čistilište, često će je posjećivati njen čuvar, koji će je tješiti i tješiti, donoseći molitve koje su za nju prinešene i uvjeravajući dušu u njezinu budućnost, oslobođenje. Na taj način je razumljivo da pomoć i poslanje anđela čuvara ne završava smrću onih koje anđeli štite. Ovo poslanje traje sve dok duša ne dođe do sjedinjenja s Bogom.
Ipak, moramo zapamtiti da se nakon smrti moramo suočiti s posebnim sudom u kojem duša u Božjoj prisutnosti može birati između otvaranja Božjoj ljubavi ili definitivnog odbacivanja njegove ljubavi i oproštenja, odričući se tako zauvijek radosnog zajedništva s njim (vidi Ivan Pavao II., Opća audijencija, 4. kolovoza 1999.). Ako duša odluči stupiti u zajedništvo s Bogom, pridružuje se svom anđelu u slavljenju Jednog i Trojedinog Boga za svu vječnost.
Ipak, ako se dogodi da je duša “u stanju da bude otvorena Bogu, ali još uvijek nesavršena, put prema punom blaženstvu zahtijeva pročišćenje, što vjera Crkve ilustrira u nauku o ‘čistilištu’” (Ivan Pavao II, Opća audijencija, 4. kolovoza 1999.).
U ovom slučaju anđeo, koji je svet i čist i živi u prisutnosti Boga, niti treba niti može sudjelovati u čišćenju duše svog štićenika. Ono što anđeo čuvar može i čini jest zagovarati svoju zaštićenu dušu pred Božjim prijestoljem i tražiti pomoć među ljudima na zemlji kako bi donio molitve svom štićeniku, kako bi tako mogao napustiti čistilište. One duše koje odluče definitivno odbaciti Božju ljubav i oproštenje, odričući se tako za sva vremena radosnog zajedništva s njim (Ivan Pavao II., Opća audijencija, 21. srpnja 1999.), također se odriču i odbacuju radosno prijateljstvo sa svojim anđelom čuvarom.
U ovoj strašnoj situaciji anđeo hvali Božju božansku pravdu i svetost. U bilo kojem od ova tri moguća scenarija (raj, čistilište ili pakao) sveti anđeo će se uvijek radovati Božjem sudu, jer je anđeo savršeno i potpuno sjedinjen s božanskom voljom. Tijekom ovih dana, sjetimo se da se možemo pridružiti anđelima čuvarima onih koje volimo koji su umrli, kako bi anđeli mogli odnijeti naše molitve Bogu, a on može pokazati svoje milosrđe.
