Srce Isusovo i podrugljivi psovač
Srce Isusovo i podrugljivi psovač Nansijski biskup preuzv. Tourinase svjedoči za istinitost ovog slučaja, a skriva ime iz opravdanih razloga. N. N. isticao se u mržnji na Boga, koju je ispoljavao na razne načine, a posebno psovkama i rugalicama. Majka ga je doduše lijepo odgojila, ali se on s vremenom tako iskvario, da ga nije bilo moguće prepoznati.
1907. pošlo je jedno hodočašće u Paray-le-Monial. U isto vrijeme nađe se u tom gradu i ovaj nesretnik. Pošao je iz radoznalosti u crkvu i zapazio na zidu natpis: »Svećenicima ću dati milost, da ganu i najtvrđa srca!« To je jedno od obećanja Srca Isusova. Kad je to pročitao, sav pobjesni. Rugao se iz punine pokvarenog srca i govorio: «Baš ćemo vidjeti! I ja ću to okušati. Uhvatit ćemo popove za riječ». I poče se ogledati po crkvi, ne bi li vidio kojega svećenika, da mu pokaže sotonsko raspoloženje.
Dalje priča ovaj bogohulnik: »Eto, dolazi k meni svećenik. Gleda me i čeka, da mu progovorim. Iz mojih usta izlazi samo psovka i poruga… Pa dobro, prijatelju moj. reče mi on. Na samu riječ »prijatelju moj« postajem drzovitiji…Vaš prijatelj? … Ah!… Zovite me radije nevjernikom, izopćenim poganinom, sve što hoćete, ali nipošto prijateljem…
Riječi na zidu crkve neprestano su izazivale podrugljivo pitanje: Što će mi odgovoriti svećenik? Na moje navale on problijedi, ali ne oda ničim da je uzrujan. Nije odgovarao na moj govor… Ja sam se smijao. On kao da nije ni pazio na to… Bio sam pobjednik… I najednom mi dođe da prasnem u grohotan smijeh i sve mu kažem, kad mi on… ah, još i sad dršćem, upravi pitanje: Prijatelju, je li vam još živa majka? Ah, Bože, u taj čas, na te riječi, kakva borba nastade u mojoj duši.
O presveto Srce Isusovo, ti si me čekalo do toga časa. U taj se čas moje srce umekša, obliju me suze i počnem se tresti. Moja majka, je li moguće… Presveto Srce Isusovo!… Pred oči mi dolazi slika pred kojom sam kao maleno dijete klečao s majkom…. Čitam riječi što ih je ona umirući napisala a kojih ja kao da do sada nisam bio svjestan: Sine moj pišem ti s kreveta na kojemu umirem. Umirem od boli, koju si mi zadao svojom nevjerom. Ne proklinjem te, jer se čvrsto nadam, da će te Božansko Srce obratiti….
O majko moja!…» I ovaj podrugljivi psovač kapitulirao je pred snagom Srca Isusova. ispovjedio se i pričestio. Očistio je svoje srce i usne od psovke i poruge. Na njegovim usnama je procvao cvijet ljubavi prema Božanskom Imenu i Srcu Isusovu.
