SPIRITIZAM Najopasnija magijska praksa, koja za cilj ima širenje vlasti sotone
Jedna od najopasnijih magijskih praksa nedvojbeno je spiritizam. To je, zapravo, pokušaj da se stupi u dodir s duhovima pokojnika ili, pak, s višim duhovima. Sastoji se od zazivanja skrivenih sila i nikada nije od Boga, nego uvijek od pakla. On je sredstvo da se na zemlji proširi carstvo kneza tame.
Stoga su oni koji su mu podlegli pridruženi sotonskoj crkvi. Ova je praksa poznata u svim kulturama i narodima. U spiritizmu je uvijek nazočna osoba, tzv. medij, koja je posrednik između duhova i ljudi. Medij pruža svoj glas, pokrete, pisanje..duhu od kojega se traži da se očituje. Ti su duhovi uvijek đavli. I zato se može dogoditi da ti zli duhovi zaposjednu nekoga od nazočnih. Crkva je uvijek osuđivala spiritističke seanse i sudjelovanje, pa i samu nazočnost njima. Nikada se ne može nešto dobro naučiti pitajući Sotonu za savjet.
Ali ova praksa, kao i sve ono što je tajnovito, okultno, privlači čovjeka i izaziva njegovu radoznalost. Zato se događa da već djeca u osnovnoj školi, pa i srednjoškolska i studentska mladež vrlo često upadaju u iskušenje da u skupinama pokušavaju zazivati duhove. Dakako da to čine i odrasli. Poznato mi je da jedna skupina intelektualaca, dakle visoko obrazovanih ljudi s fakultetskim diplomama, redovito upriličuje spiritističke seanse.
Iz moga dugogodišnjega iskustva došao sam do sigurnoga zaključka da svi oni koji su se bavili spiritizmom, kao po pravilu, doživljavaju napast crnih i suicidnih misli, tj. prije ili kasnije, u određenim kriznim situacijama, pomišljaju na samoubojstvo, a mnogi ga i počine. Sotona najviše likuje kada žrtvi koja mu se približila i koja je ušla u njegov začarani krug oduzme smiso za život i dovede je na rub da ne vidi više nikakva izlaza. U tako teškom depresivnom stanju čovjek lako digne ruku na svoj život. Sve češći suicidi u posljednje vrijeme u nas u mnogim su slučajevima izazvani spiritističkim i drugim sličnim magijskim okultim praksama.
A uz to se pojavljuju i mnoge druge negativne posljedice ovakvih praksa kao: psihofizičko uništavanje, moralne i religiozno propadanje, nesanice, uzrujanost i teške more u snovima, teški strahovi. Može se dogoditi da zao duh ostane u određenom prostoru gdje se spritiziralo i da stalno opsjeda osobe koje su nazočile spiritističkoj seansi. Često, kada idu u krevet i ugase svjetlo, Zloduh dolazi i pravi teške smetnje tako da osoba izludi od straha.
Postavljaju se pitanja: Je li uopće moguće dozvati duhove? Zar se uvijek na spiritističkim seansama pojavljuju samo zli duhovi? Mnogi ova pitanja postavljaju imajući u vidu primjer koji nam donosi Biblija kad se Šaul, izraelski kralj, obratio jednoj ženi-mediju i zapovjedio joj: Daj mi vraćaj pomoću duha i dozovi mi onoga koga ti reknem (Sam 28,8). I, doista se pokazao prorok Samuel koji je umro mnogo prije. Bog je očito dopustio ovu iznimku.
Ali je vrlo važno zapaziti krik i zaprepaštenje medija, kao i oštar ukor Samuela: Zašto si pomutio moj mir dozivajući me gore? (1 Sam 28,15). Mrtve moramo poštovati, a ne ih uznemirivati. Ovo je jedan jedini primjer koji nam donosi Biblija i zato ga ovdje donosim doista kao iznimku. Naši pokojnici trebaju od nas molitve za oslobođenje iz čistilišnih muka i to je jedino što mi za njih možemo učiniti; a Bog nikako ne dopušta da ih koristimo za bilo kakve
naše zemaljske planove.
Ovdje valja posebno skrenuti pozornost svojim kolegama svećenicima da dobro otvore oči, jer je situacija u kojoj živimo upravo impregnirana najraznovrsnijim oblicima sotonizma. Ljudi se oko nas jednostavno guše u zlu, a čini se kao da mi to uopće ne opažamo, jer uglavnom ostajemo nezainteresirani i nepokretni. A zlokobni duhovi intenzivno rade svoj posao i kod toga imaju uvijek onaj jedini i krajnji cilj – žrtvu odijeliti od Boga, navesti je na grijeh, uvesti u tjeskobu, u depresiju, u otuđenje, u očaj.
A ipak, svećenike po sakramentu sv. reda jedini pozvan i opunomoćen da se Kristovom snagom i njegovom pomoći može učinkovito boriti i svladati zlo te osloboditi čovjeka od sotonskoga utjecaja. Ljudi to s pravom od nas očekuju. Ako ih mi ne prihvatimo i ne razumijemo, ako nemamo za njih razumijevanja i ne nađemo vremena da im pomognemo, snosimo pred Bogom veliku odgovornost za njihove stramputice.
Pritisnuti zlom koje je uvijek jače od čovjeka, oni tada traže pomoć na sve strane. Najčešće se obraćaju vračarima, raznim iscjeliteljima, vidovnjacima,i njima sličnima, koji tada magijskim putem, a to znači raznim sotonskim praksama, ljude ne oslobađaju, nego ih, naprotiv, još jače stegnu u začarani krug iz kojega ne vide izlaza. Nažalost, u svojoj se praksi svakoga dana susrećem s ovakvim i sličnim primjerima.
