Snažna pobožnost Isusovih 5 svetih rana – omiljena pobožnost pape Franje
Tijekom stoljeća među kršćanima je rasla snažna pobožnost obilježavanja pet glavnih rana koje je Krist pretrpio tijekom svoje muke i smrti. Mnogi su sveci prakticirali ovu pobožnost i omiljena je papi Franji.
Jedan od glavnih izvora ove pobožnosti je odlomak iz Prve poslanice svetoga Petra: „On sam ponese naše grijehe svojim tijelom na drvo, da grijehu umremo, a pravednosti živimo. Njegovim ste ranama ozdravili” (1 Pt 2,24).
Specifičnija pobožnost Kristovim ranama pojavila se u 12. i 13. stoljeću kada su kršćani ponovno počeli otkrivati Svetu zemlju i bili zainteresirani za meditaciju o Isusovoj muci.
Sveti Bernard iz Clairvauxa održao je propovijed koja je istaknula Kristove rane, što je postalo glavni tekst u prilog ovoj pobožnosti. Gdje slabi mogu pronaći mjesto čvrste sigurnosti i mira, osim u ranama Spasiteljevim? Doista, što je moje mjesto tamo sigurnije, on mi više može pomoći. Kristove rane dodatno su sužene na “Pet svetih rana”, što uključuje rane na Isusovoj desnoj ruci, lijevoj ruci, desnom stopalu, lijevom stopalu i boku.
Oni su se spominjali u liturgiji za vrijeme vazmenog bdijenja kada je svećenik stavio pet zrna tamjana u vazmenu svijeću u čast pet rana. Čak i dominikanska krunica ima tragove ove pobožnosti, u pet Očenaša umetnutih među druge molitve. Sveta Gertruda je još jedna svetica koja je promicala ovu pobožnost i, nakon meditacije o Isusovim ranama, vidjela Isusa u viziji. Rekao joj je: “Gledaj u kakvoj ti se slavi sada ukazujem. Ukazat ću ti se na isti način na tvojoj smrti, i pokrit ću sve mrlje tvojih grijeha, kao i onih koji pozdravljaju Moje rane s istom odanošću.”
Papa Franjo je u obraćanju Angelusu 18. ožujka dao ovo razmišljanje: Ne zaboravite ovo: gledajte u raspelo, ali gledajte unutar njega. Postoji ta prekrasna pobožnost da se moli Oče naš za svaku od pet rana: kada molimo taj Oče naš, nastojimo ući kroz Isusove rane unutra, unutra, pravo u Njegovo srce. I tamo ćemo naučiti veliku mudrost Kristova otajstva, veliku mudrost križa. To je lijepa pobožnost, ona koja prepoznaje veliku bol koju je Isus pretrpio za svakoga od nas i zaziva njegovo milosrđe da opere naše grijehe.
Aleteia
