Smiju li vjernici laici unutar Katoličke Crkve moliti ovu molitvu koja se u posljednje vrijeme proširila
Smiju li vjernici laici unutar Katoličke Crkve moliti molitvu ‘U Ime Isusovo uzimam vlast…’? U posljednje se vrijeme na našim područjima proširila molitva:
“U Ime Isusovo uzimam vlast i vežem sve zle sile i snage u zraku, na zemlji, u vodi, u podzemlju, na onom svijetu, u prirodi i u vatri. Ti si Gospodin nad svim svemirom, dajem ti slavu u ime Tvoga stvorenja. U Tvoje Ime vežem sve demonske sile koje su došle protiv nas i naših obitelji i stavljam sve nas pod zaštitu Tvoje Dragocjene Krvi koja je prolivena za nas na križu.
Marijo, naša Majko, tražimo Tvoju zaštitu i zagovor kod Presvetoga Srca Isusova za sve naše obitelji. Zaogrni nas svojim plaštem ljubavi da se prestraši neprijatelj. Sveti Mihovile, i naši anđeli čuvari, dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla što obilazi svijetom. U Ime Isusovo zapovijedam svim silama i snagama zla da odstupe istoga časa od nas, od naših domova i naše zemlje, a mi ti zahvaljujemo, Gospodine Isuse jer si vjeran Bog i osjećaš s nama. Amen”
Ova se molitva na osobit način proširila unutar raznih karizmatskih skupna i molitvenih zajednica koje najčešće koordiniraju vjernici laici, te ju sami laici u tim skupinama, a i šire rado mole. Također se ista molitva već danas može kupiti u raznim knjižarama vjerskog sadržaja otisnuta na takozvane “svete sličice”. Vjernici je u raznim prigodama koriste kao molitvu zaštite i oslobođenja, te se čak može naći i u nekim novijim molitvenicima izdanim bez takozvanog imprimatura Crkve.
Ne začuđuje što se ista molitva toliko proširila, budući da je po svom sadržaju veoma primamljiva jer molitelju sugerira određenu vlast nad zlim silama i na jednak način mogućnost zapovijedanja silama i snagama zla.
No smiju li vjernici laici unutar Katoličke Crkve moliti na takav način?
Prije svega treba reći da ova molitva po svojoj formi podsjeća na molitve nastale u protestantskim karizmatskim krugovima, s time da se ovdje radi o katoliciziranoj verziji uobičajenih molitava „vezanja i oslobođenja“ koje potječu iz spomenutih protestantskih karizmatskih krugova.
Jednom prilikom je fra Zvjezdan Linić za jedne dnevne novine izjavio: Poznati su ‘privatni egzorcizmi’ vjernika gdje se oni služe nekim formulama koje su bliske obredu egzorcizma. Ja im to ne preporučujem jer izlazi iz normalnoga vjerničkoga konteksta. Bolje je to prepustiti stručnjaku.
Po svojoj formi ova molitva pripada skupini koju bismo mogli nazvati molitve oslobođenja i sama po sebi ne bi bila problematična da je na drugačiji način formulirana. Ipak, zbog postojeće forme u kojoj vjernik laik uzima vlast ili zapovijeda zlim silama pa čak i u Isusovo Ime, ta se molitva protivi Učiteljstvu Svete Rimske Crkve i jasnom hijerarhijskom ustrojstvu same Crkve, osobito po pitanju vlasti nad zlim silama.
Budući da je u Crkvi jasno određeno tko ima vlast nad zlim silama i tko može moliti nad istim silama u zapovjednom obliku, potrebno je reći da spomenutu molitvu i druge molitve u sličnim oblicima, osobito one prepisane iz obrednika egzorcizma vjernici laici ne smiju moliti i to prema pismu Kongregacije za nauk vjere:EPISTULA ORDINARIIS LOCORUM MISSA: IN MENTEM NORMAE VIGENTES DE EXORCISMIS REVOCANTUR gdje piše:
“U posljednjih nekoliko godina, u određenim područjima Crkve, u porastu su grupe formirane kako bi molili za oslobođenje od utjecaja demona (iako ne vrše egzorcizam kao takav). Ove grupe su često predvođene vjernicima laicima, čak i kad je svećenik prisutan.
Budući da se Kongregaciju za nauk vjere pitalo za ispravan stav prema ovim aktivnostima, ovaj Dikasterij smatra potrebnim priopćiti svim ordinarijima odgovor koji slijedi:
1. Kanon 1172 Zakonika Kanonskog Prava priopćava da nikome nije dozvoljeno vršiti egzorcizme nad opsjednutim osobama [obsessos], osim ako nije dobio posebnu i izričitu dozvolu od mjesnog ordinarija (1. paragraf) što nalaže da ta dozvola mora biti dodijeljena od strane ordinarija samo svećenicima koji su izvrsni u pobožnosti, znanju, razboritosti i cjelovitosti života (2. paragraf). Biskupi su stoga čvrsto pozvani na poštivanje provođenja tih propisa.
2. To također slijedi iz istih propisa da kršćani ne smiju protiv sotone i palih anđela primjenjivati formulu egzorcizma koja je izvađena iz formule službeno napravljene po nalogu pape Leona XIII., a nipošto ne smiju koristiti cijeli tekst ovog egzorcizma. Neka se svi biskupi pobrinu da opomenu vjernike po ovom pitanju kad god je ovakva uputa potrebna.
3. Konačno, iz istih razloga, od biskupa se traži da paze kako oni koji ne posjeduju potrebnu moć (ovlast) ne bi pokušavali voditi okupljanja na kojima se moli za oslobođenja od demona, i tijekom kojih se demone izravno uznemiruje te im se pokušava ustvrditi identitet. To se odnosi i na slučajeve u kojima se, iako ne uključuju prava đavolska posjednuća, ipak na neki način vidi očitovanje đavolskog utjecaja…”
Istina je da ova molitva ne spada pod kategoriju molitava egzorcizma već se radi o molitvi oslobođenja, pa se postavlja pitanje razlikovanja ovih dviju kategorija. “Gabriele Amorth smatra pogrešnim nazivati općenitim egzorcizmom molitvu koja to nije, kao što to nije ni ova molitva U Ime Isusovo… On govori da je Isus dao svim vjernicima općenitu vlast nad zlodusima, te tu općenitu vlast mogu vršiti pojedinci ili zajednice i za nju nije potrebno ovlaštenje ordinarija. To su molitve za oslobođenje. Novi obrednik egzorcizma De exorcismis et supplicationibus quibusdam izdan u Vatikanu 1999. godine, a preveden na našem jeziku 2010. godine pod naslovom Egzorcizmi i druge prošnje, donosi dodatak s molitvama za oslobođenje, koje mogu privatno upotrebljavati vjernici u borbi protiv demonskih sila.”
Budući da se spomenuta molitva U Ime Isusovo, kao i još neke molitve oslobođenja, ne nalaze u spomenutom novom Obredniku, vjernici laici takve molitve ne bi trebali moliti, jer ne spadaju u molitve koje Crkva preporučuje i dopušta vjernicima.
Također je istina da će neki, pa čak i svećenici, reći kako nam je Isus dao vlast nad zlim silama i rekao da mi vjernici u Njegovo Ime možemo vezivati zle sile i zapovijedati zlim duhovima, te na jednak način smijemo moliti ovu molitvu.
No, je li tome baš tako?
Istina je da Isus na taj način govori na nekoliko mjesta u Evanđelju, ali je još veća istina da Sveto pismo nije neki egzaktni priručnik u kojem mi tražimo neko opravdanje ili ga tumačimo na doslovan način ili pak po vlastitoj volji, već je Sveto pismo objavljena živa Riječ za čije tumačenje jedini istiniti i ispravni instrumentarij ima Crkva, jer stoji u Katekizmu Katoličke Crkve:
“Zadaća vjerodostojno tumačiti pisanu ili predanu riječ Božju povjerena je samo živom crkvenom učiteljstvu, koje to s autoritetom čini u ime Isusa Krista”, tj. biskupima u zajedništvu s Petrovim nasljednikom, rimskim biskupom.
Riječ sluša, kao svetinju čuva i vjerno izlaže te iz toga jedinog poklada vjere crpi sve što predlaže da se vjeruje kao od Boga objavljeno.
Pamteći Kristovu riječ apostolima: “Tko vas sluša, mene sluša” (Lk 10,16), vjernici poučljivo prihvaćaju učenje i smjernice, koje im Pastiri daju u različitim oblicima.” (KKC 85-87) . Stoga je krivo u opravdavanju ove molitve pozivati se na citate Svetoga pisma bez instrumentarija i naučiteljstva Svete Rimske Crkve, koja je po pitanju ovakvih molitava veoma jasna zbog dobrobiti i sigurnosti samih vjernika. Molitvom U Ime Isusovo i drugim molitvama koje nisu upisane u novi Rimski Obrednik vjernici katolici koji ih mole, umišljaju vlast nad silama zla, koju na taj način u imperativnom obliku prema nauku Crkve nema nitko osim zaređenih službenika Crkve, te stoga i ova molitva može biti opasna za molitelja laika jer se bavi stvarima za koje nikako nije osposobljen ni delegiran.
Iako su namjere ove molitve dobre, sve dok naša Majka Crkva ne dopusti ovu molitvu i proglasi je sigurnom, trebalo bi je izbjegavati. Prečesto se može vidjeti laike da „vezivaju i oslobađaju“ duhove, uzimajući ovlasti i koješta drugo. Također se u vezi ovakvih molitvi primjećuje osjećaj duhovnog ponosa koji je doveo do velikih pogrešaka u prosuđivanju i do opasnih praksi, uključujući i amaterske egzorcizme! Ideja duhovnog autoriteta je jasno definirana od strane Crkve, što znači da imamo jasnoću u odnosu na ono što je primjereno i što je sigurno.
Ovime se ne želi braniti vjernicima laicima da mole za oslobođenje od zla, već se samo želi poučiti vjernike laike na koji način u tu svrhu mogu sigurno moliti, te se istovremeno pridržavati nauka Svete Crkve ako se smatraju katolicima, budući da je to jedini sigurni put u hrvanju protiv moći tmina, gdje vjernici laici slobodno mogu moliti molitve, kao što su na primjer ispod navedene, koje se po svojoj formi uvelike razlikuju od u ovom radu osporavanih molitava budući da nigdje ne sugeriraju neku vlast i ne zapovijedaju zlim silama već se utječu pod zagovor Blažene Djevice Marije ili svetaca što je također u skladu naukom Svete Rimske Crkve.
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavnai blagoslovljena. Gospođo naša, posrednice naša, zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.
Sveti Mihaele, Arkanđele, brani nas u boju; budi nam obrana protiv zloće i zasjeda đavolskih! Neka mu Bog zapovjedi, ponizno molimo, a i ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge pakosne duhove koji svijetom obilaze na propast duša božanskom jakošću u pakao protjeraj! Amen
fra Mate Bašić
ofm.hr | Bitno.net
