Ratzingerov uvid u to zašto Zvijer ima broj 666, a ne ime
Ratzingerov uvid u to zašto Zvijer ima broj 666, a ne ime 13. poglavlje, 18. stih Ivanove knjige Otkrivenja, glasi: U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.”
Dana 15. ožujka 2000., dok je još bio prefekt Kongregacije za nauk vjere, tadašnji kardinal Joseph Ratzinger govorio je tijekom inauguracije Trećeg biskupijskog tjedna vjere u katedrali u Palermu na Siciliji, pred oko 1500 okupljenih. narod. Taj govor – koji nije toliko poznat kao njegov slavni Regensburški govor – sada se obično naziva Ratzingerovom konferencijom o očinstvu i apokalipsi. Ratzinger je na ovoj konferenciji upozorio nazočne na opasnosti biotehnologije, objasnivši da je svođenje ljudskog očinstva na biološki fenomen, lišavanje njegove ljudske i duhovne dimenzije, prijetnja koja isprazni sve izjave koje bi se mogle reći o Bogu Ocu.
“Raspad očinstva i majčinstva,” objasnio je, “povezan je s raspadom toga da smo sinovi i kćeri.” Kakve bi to veze moglo imati s apokaliptičnim brojem Zvijeri? Ratzingerov argument objašnjava da je Božji antagonist, Zvijer, jedini lik u Bibliji koji nema ime, već broj. U biblijskom otkrivenju, budna Božja prisutnost otkriva se imenom i, moglo bi se čak tvrditi, imenom. Ovaj čin, tvrdi Ratzinger, označava Božju želju da se obrati, da uđe u zajedništvo. Božji antagonist, “ova Zvijer”, objašnjava Ratzinger na istoj konferenciji, “nema ime, već broj […] Zvijer je broj i pretvara se u brojeve.”
Neki su autori ovo pročitali kao Ratzingerovu kritiku instrumentalnog razuma. Tadašnji kardinal jasno je mislio na iskustvo koncentracijskih logora, ali i na rizike razumijevanja čovjeka u smislu pukih biomehaničkih funkcija: “U svom užasu [koncentracijski logori] poništavaju lica i povijest, pretvarajući čovjeka u broj, svodeći ga na kotačić u golemom stroju. Čovjek nije ništa više od funkcije (…) U naše dane, ne bismo trebali zaboraviti da su predočili sudbinu svijeta koji se izlaže riziku usvajanja iste strukture koncentracijskih logora, ako se prihvati univerzalni zakon stroja. Strojevi koji su konstruirani nameću isti zakon. Prema toj logici, čovjeka mora protumačiti računalo, a to je moguće samo ako se prevede u brojke.
Zvijer je broj i pretvara se u brojeve. Bog, međutim, ima ime i zove imenom. On je osoba i traži osobu.” Zašto baš taj broj? Sada, kao što se događa s hebrejskom gematrijom (to jest, dodjeljivanjem numeričke vrijednosti slovima abecede), grčka slova također mogu imati odgovarajuću numeričku vrijednost. To je ono što je poznato kao izopsefija. Korištenje izopsefije za “izračunavanje” broja Zvijeri pomoglo je cijeloj teološkoj i hermeneutičkoj tradiciji da shvati broj 666 kao ekvivalent imenu i tituli Nerona Cezara, koji je bio rimski car od 54. do 68. godine, piše Aleteia.
Njegovo ime , napisano na aramejskom, također se može “izračunati” kao ekvivalent 666 koristeći tradicionalnu hebrejsku gematriju. Zapravo, “Neron Cezar” na hebrejskom glasi נרון קסר (NRON QSR). Ovaj način pisanja, kada se koristi kao brojevi, predstavlja 50-200-6-50-100-60-200, što daje zbroj 666. Povjesničari su shvatili da je to bio način na koji su rano progonjene kršćanske zajednice mogle govoriti protiv cara, a da rimske vlasti nisu znale. Ali ovo objašnjenje ne čini Ratzingerov argument nevažećim, jednostavno zato što je Neron bio stvarna povijesna osoba.
Ono što broj Zvijeri otkriva jest da je rastvaranje osobnih osobina, zamjena imena za statistiku, svođenje čovjeka na bilo koju od njegovih osnovnih funkcija (kao u redukciji očinstva samo na biološki fenomen, lišen svoje duhovne funkcije). i moralna dimenzija; ili kao u redukciji izbjegličke krize na puku statistiku) prije ili kasnije riskira dovesti do dehumanizacije.
