OPREZ: Evo što morate znati kako bi raspoznali autentične od “lažnih” medaljica
Bilo je to 18. lipnja 1830. godine kada je sestra Catharine Labure imala prvo ukazanje Blažene Djevice Marije. Dana 27 studenog za vrijeme molitve vidjela sliku Marije otisnute na takozvanoj čudesnoj medaljica s natpisom: O Marijo bez grijeha začeta moli za nas koji se tebi utječemo. Catharina je vidjela jasno izgled cijele medaljice. Gospine upute tada su bile jednostavne: Napravite medaljicu prema ovom modelu. Oni koji je nose s vjerom dobit će velike milosti.
Od tada se čudesna medaljica distribuira po cijelom svijetu te u trenucima duhovnih nevolja donosi brojne milosti ljudima diljem svijeta, a neka su izvanredna svjedočanstva doprinijela globalnom proširenju medaljice poput ovoga.
No, tamo oko 2010. pojavila se informacija da su masonske sekte isproducirale svoju medaljicu koja je preplavila svijet. To su prenijeli brojni mediji, prvo na francuskom govornom području, pa na talijanskom a rezultat toga bila je masovna histerija ljudi koji su mislili da nose ‘prokletu’ medaljicu.
Iako se nikad do sada nije pronašao jasan izvor ove informacije, (osim nekih iznimno sumnjivih temeljenih na privatnim objavama) ova informacija ne prestaje kolati katoličkim svijetom, a prilažu se brojne fotografije lažnih masonskih medaljica. Posljednji je o lažnoj masonskoj medaljici govorio i otac Michel Rodrigo svećenik iznimno popularan po proročkim objavama.
Po slici jednoj od tih prvih medaljica vidi se kako zvijezda i tamo ima pet krakova.
Kao glavnu razliku navodi se zvijezda koja je na lažnoj medaljici postavljena točno iznad križa na poleđini medaljice što je tvrde prenosioci ove tvrdnje sotonski jer tako je zvijezda postavljena nadmoćno u odnosu na križ. Pojavljuju se i pitanja o zvijezdi pa tako kažu u ispravnoj medaljici zvijezda ima šest krakova dok u lažnoj medaljici nosi pet krakova što je simbol Lucifera. Međutim, prve medaljice pojavile su se 1832. godine. Napravljeno ih je 20 tisuća i iz tog doba preživjelo ih je samo 10. Po slici jednoj od tih prvih medalja vidi se kako zvijezda i tamo ima pet krakova.
Nadalje pojavile su se fotografije uistinu sumnjive medaljice, koje osim što iznad križa imaju zvijezdu, na dnu imaju masonski šestar. U svakom slučaju priča je ovo koja je jako uplašila i zbunila vjernike. Na lažnu čudotvornu medaljicu upozorio je i filipinski egzorcist fra Ambrosio Nonato koji je upozorio i na sotonističke krunice koje kolaju svijetom.
No o čemu se zapravo radi i jesu li masoni zaista producirali svoje medaljice? Pa, možda i jesu. Ta tvrdnja nije potvrđena ni osporena ali s obzirom na to da mnogi produciraju medaljicu nije nemoguće da su neke napravljene i s krivim nadahnućima.
Međutim, vjernici moraju znati da samo po sebi ništa nije ni blagoslovljeno ni prokleto, svaku je medaljicu potrebno odnijeti svećeniku na blagoslov kao i u usredotočiti se na suštinu stvari, a to je veličanstvena poruka koju je Blažena Djevica Marija dala sestri Catharine Labure.
Plodovi ove priče koja godinama kruži oko lažne medaljice su svakako bili strah i skidanje medaljice što sigurno nije djelo božanskog duha. Zbog toga, ako nosite svoju medaljicu, blagoslovljenu od strane svećenika, ne bojte se.
Blažena djevica Marija naglasila je da onaj tko je s vjerom nosi dobit će milosti. Medaljica nije amajlija stoga sitne preinake koje su mogle doći i zbog obične pogreške (dizajnera) ne znače da je medaljica prokleta.
Pročitajte sada i poruku koja je očito ovom pričom trebala biti zamagljena, a koja je jedina važna.
O ukazanju je pisala sama sv. Katarina Laboure na zahtjev svog ispovjednika.
‘Kao svakog dana poslije podne od pola šest do šest, i 27. je studenog 1830. s. Katarina klečala zajedno s ostalim novakinjama u onoj istoj kapelici. To je bila subota uoči prve nedjelje Došašća. Časna sestra Marta, njihova učiteljica, pročitala im je odlomak, a onda je zavladala duboka tišina. Svaka je novakinja razmišljala o onom što je časna s. učiteljica pročitala. U toj tišini s. Katarina začuje šuštanje svilene haljine. Pogleda gore: ugleda pred sobom blaženu Djevicu. Za jedan časak zastane joj dah.
Ona koju ovdje vidi svojim tjelesnim očima, u čistoj bjelini, nije nitko drugi nego Ruža otajstvena, rascvjetala u neoskvrnutoj nevinosti, prečisti Ljiljan svih djevica. Ovaj put se blažena Djevica nije spustila do Katarine, nego je njezina pojava lebdjela u stanovitoj visini s desne strane oltara. “Podigoh oči i vidjeh pred sobom blaženu Djevicu. Stajala je na polukugli – ja sam barem vidjela samo polovicu.
Snježnobijela haljina prelijevala se u ružičastom sjaju zore. Na glavi je imala rubac od čipaka, a preko njih se prostirala bijela koprena sve do zemlje ne prekrivajući joj lice.
Na grudima je držala jednu manju kuglu objema rukama. Pogled joj je bio usmjeren prema nebu, a dok je kuglu prikazivala Bogu, njezino je lice postajalo sve sjajnije. Nemoguće je opisati kako je bila rajski lijepa.
Odjednom primijetih na njezinim prstima prstenje, ukrašeno krasnim draguljima.
Ti su se dragulji sjali takvim blistavim sjajem da je čitav lik blažene Djevice stajao u moru svjetla. Dragulji nisu bili jednaki. Bilo ih je manjih i većih. Sto su bili veći to su bili sjajniji. Dok sam bila sva utonula u promatranje, prečista Djevica upravi pogled u mene i reče: Ova kugla znači svijet, i posebno svakog čovjeka.
Ne mogu izraziti što sam osjećala gledajući te divne zrake.
– Zrake svjetla znače milosti koje prosipam na one koji ih mole. – Takav sam odgovor osjetila.
Razumjela sam da se Srce blažene Djevice raduje ako nam može pomoći. Ona rado dijeli svoje milosti, ako ih mi tražimo od nje. U onom času kao da sam se sva ukočila od radosti. Kao da to nisam bila ja, koja sve to gleda i čuje. Tada primijetih promjenu. Oko lika blažene Djevice stvorio se ovalni okvir na kojem je stajao natpis, ispisan zlatnim slovima:
“O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.”
‘Primit će velike milosti’
Zatim se ukazanje opet promijenilo. Iz ruku blažene Djevice nestade mala kugla, a Djevica lagano raširi i pusti svoje ruke. Draguljima obloženo prstenje obasjalo je tada i podnožje njezinih nogu, tj. zemlju. Sada mi se nametnulo pitanje zašto se ne sjaji svaki dragulj na ruci blažene Djevice. Odakle to? Sto znači da pojedini dragulji ostaju tamni?
Jedan glas protumačio je i to: “Tamni dragulji znače milost koju ljudi ne prose”.
Slika se zatim okrene. U sredini veliko slovo “M”. U slovo “M” usađen je križ. Ispod slova dva srca: jedno ovijeno trnovim vijencem, a drugo probodeno mačem. Razumjela sam da to ima biti druga strana medaljice. Razmišljala sam da nije možda i tu potreban natpis.
Na to osjetih odgovor: “Slovo M i dva srca govore dovoljno”. Začula sam glas: Daj napraviti medaljicu po ovom uzoru. Svi koju je blagoslovljenu budu nosili o vratu primit će mnoge i velike milosti. Neizmjerne milosti primit će i oni koji budu s pouzdanjem nosili medaljicu.” ;
Onda je svega nestalo, kao nešto što se ugasi, a ja sam ostala sva radosna i spokojna.
