Kako je izgledao prvi dan Gospinih ukazanja u Međugorju
24. lipnja 1981. godine, na blagdan svetog Ivana Krstitelja, Gospa je viđena na malom brdu, sada poznatom kao Brdo ukazanja, s pogledom na Bijakoviće i Međugorje. Dvije mlade prijateljice, Ivanka Ivanković, stara 15 godina, i Mirjana Dragičević, 16 godina, bile su prve koje su vidjeli Gospu.
Ivanka je rođena u Bijakovićima, ali je u to vrijeme živjela u Mostaru, a Mirjanina je obitelj bila je iz Sarajeva, ali bila je u posjetu svojoj baki i djedu koji su živjeli u Bijakovićima.
Ivanka Ivanković je s 15 godina prvi put vidjela Gospu. Tek što je izgubila majku dva mjeseca ranije, brzo se osjetila ljubav koju je isijavala Gospa. Ivanka je brzo prihvatila Gospu kao svoju “novu” majku.
Ivanka u nastavku opisuje događaj kako je sve započelo.
„Bili smo zajedno u mojoj kući, Mirjana i ja i otišli smo u šetnju. Kad smo se vraćali kući, iz nekog sam razloga pogledala prema brdu i ugledao svijetlu siluetu. Rekla sam: ‘Mirjana, pogledaj, Gospa!’, Mirjana je samo mahnula rukom i rekla: ‘Ajde! Taman će se nama ukazati Gospa! “, nastavili smo put kući.”
Obje su bile uplašene; Ivanka onim što je vidjela a Mirjana samim izrazom na Ivankinom licu i tvrdnjom da je vidjela Gospu. Kad su se približavali kućama u selu, naletjeli su na Milku Pavlović, koja je imala 12 godina te ih je zamolila pomoć da joj skupe sve ovce i dovedu ih kući. To je značilo da će se djevojke morati vratiti tamo gdje su upravo bile.
„Vrijeme je bilo oko šest sati i petnaest minuta kad su stigli do mjesta na kojem je Ivanka podigla pogled i ugledala misterioznu siluetu, te je opet povikala: „Gledajte, tu je.“ Mirjana i Milka, pokazujući prstom na 200 metara udaljenosti , ugledali su mladu ženu u sivom, držeći u ruci nešto što kao da štiti. “Bila je daleko”, kaže Ivanka. “Nismo je mogli vidjeti izbliza … samo obris njenog tijela.” “Nismo mogli vidjeti njezino lice”, potvrđuje Mirjana, “i svejedno, nismo znali kako bi Gospa zapravo izgledala! Ali je nešto unutar nas govorilo da se radi o Gospi. Znali smo da je to ona, ali osjećali smo se zbunjeno i samo smo stajali tamo gledajući je. “Ivanka je nadodala:” Nismo znali što da radimo, gdje se stati. Imali smo pomiješane osjećaje radosti i straha. Toliko radosti, a toliko straha, to je nemoguće opisati.
Mirjana Dragičević imala je 16 godina kada je prvi put vidjela Gospu. Od prvog dana, 24. lipnja 1981., ostatak njezina života bio je usmjeren prema Gospinim planovima.
Dan ranije Mirjana i Ivanka otišle su u kuću Vicke Ivanković kako bi je pozvale da im se pridruži u njihovoj šetnji. Vicka sa 17 godina, odmarala se, ali Vickina majka je rekla Mirjani i Ivanki da će Vicki prenijeti poruku te da će im se pridružiti kasnije.
Vicka je prepričala što se sljedeće dogodilo.
„Otišla sam potražiti Ivanku i Mirjanu, jer smo svakog ljeta stalno bile zajedno. Kad sam stigla do ceste gdje su bile, primijetila sam da mi mašu rukama i dozivaju me da dođem. Nosila sam papuče. Kad sam stigla tamo gdje su bili, Mirjana je rekla: ‘Pogledaj tamo. Gospa! “Rekao sam:„ Kako to misliš, Gospa? Što je s tobom? “Nisam je ni pogledala nego sam odbacila papuče i potrčala bosonoga prema selu …
Na povratku sam srela Ivana Dragičevića koji je imao 16 godina i Ivana Ivankovića koji je imao 20 godina. Brali su jabuke i pitali me želim li nešto. Rekla sam da mi ne treba ništa, a zatim sam im rekla: ‘Ivane, Gospa … rekli su da se Gospa pojavila tamo gore. Idemo tamo ti i ja. Bojim se. “Ivan je rekao:” Naravno da ćemo ići, zašto si preplašena? “Mislila sam: Ne boji se. Ali kad smo stigli tamo, okrenula sam se prema Ivanu i pitala: “Vidite li nešto?” No Ivana nije bilo. Vidjela sam ga kako bježi.
„Tada sam pitala Ivana Ivankovića:„ Vidite li nešto? “On je rekao:„ Vidim da se nešto potpuno bijelo okreće. “
„Mlađa Marijina sestra Milka bila je tada s nama i pitala sam je je li nešto vidjela. Rekla je: “Vidim Gospu.”
“Kad sam prvi put otišla tamo, stajala sam malo udaljena od njih. Bojala sam se. Ali kad sam otišla drugi put, rekla sam sebi: ako ne pobjegnu, neću ni ja pobjeći.
“Ovo je bilo poslije 6:30 navečer. počela je padati i kiša i počelo se smračavati.
“Vidila sam je … a ono što sam vidila bilo je vrlo bijelo. Vidila sam haljinu, tamnu kosu. Sve vrijeme je pokrivala i otkrivala nešto što je držala u lijevoj ruci. Nisam bila u stanju vidjeti što još radi, ali izgledalo je kao da nešto pokazuje. Tada nas je pozvala da se približimo … ali tko se još usudi približiti? Rekli smo jedni drugima: „Ona nas zove, ali tko će ići?
Kad su se vratili kući te noći, prepričali su svoje iskustvo obitelji i prijateljima, nitko im nije vjerovao, a mnogi su se smijali. Vicka je rekla, “Bilo je stvarno svakakvih reakcija. Neki su vjerovali, neki su na ispitivali, neki su to objasnili kao neku vrstu ‘letećeg tanjura’. I slično. Govorili su da je sve moguće. ” Kasnije je dodala: “Kako bi nam oni i vjerovali? Da smo mi na njihovom mjestu ne bih ni ja vjerovala.
Prema Mirjaninim riječima sve se odvijalo isto;
“Bila je nevjerojatna svijetlost. Gospa je držala dijete Isusa u naručju, pokrivajući i otkrivajući Ga i tako nas je zvala k sebi. Bilo je neopisivo lijepo! Mi djeca iz malog smo sela, a ne kao mladići i djevojke iz Amerike ili Europe. Djevojke ovdje nikada nisu bile daleko od kuće. Sav naš život mogao se reći u 3 riječi :Dom, škola, obitelj. Takav je bio naš život dok nam se nije ukazala Gospa.
Na pitanje kako je znala da je to Gospa, Mirjana je odgovorila:
„Cijelim sam bićem znala bez sumnje da je to Gospa ,neobjašnjive ljepote Majka Božja. Zbog toga sam i imala takav strah.
Zapravo, tijekom prvih dana ukazanja, Mirjana i Ivanka mnogo su se puta onesvijestile. Upitana zašto, Mirjana je rekla: „Bila sam poprilično potresena da budem u svetoj prisutnosti Gospinoj.
Sljedećeg dana bilo je planirano ići u njive da se bere duhan pa su svi otišli u krevet. Ali onima koji su vidjeli nesvakidašnju pojavu, san nije dolazio na oči.
