Afganistanski katolik Ali Ehsani govorio je o teškoj situaciji u kojoj su se našli kršćani koji ne mogu izaći iz zemlje. Kršćanske obitelji koje nisu uspjele pobjeći iz Afganistanu nakon što su talibani preuzeli vlast u zemlji žive u strahu za svoje živote i nadi da će se uspjeti prebaciti na sigurno.
O njihovoj je situaciji za agenciju SIR koja je u vlasništvu Talijanske biskupske konferencije govorio afganistanski katolik Ali Ehsani koji je već više godina u izgnanstvu u Italiji, prenosi CNA.
“Tijekom ovih dana u kontaktu sam s jednom od brojnih kršćanskih obitelji u Kabulu. Žive skriveni i u strahu. Jučer poslijepodne sam razgovarao s jednom od pet kćeri u kući. Plakao sam, nisu jele danima”, kazao je Ali.
Djevojka s kojom je razgovarao kazala mu je kako obitelj živi u neizvjesnosti, posebice nakon što je prije nekoliko dana uhićen otac obitelji. Ali strahuje da snosi odgovornost za njegovo uhićenje jer mu je poslao snimku mise što su Talibani možda primijetili.
“Bojim se da sam ja kriv, zato što sam mu prije nekoliko dana poslao snimku mise. Bili su sretni što su je barem mogli čuti jer u Kabulu nema crkava. Ali neki od susjeda su ih mogli prisluškivati i prijaviti ih Talibanima”, kazao je.
Rekao je da nastavlja mobiliziarti svoje prijatelje koji bi mu pomogli spasiti majku i pet kćeri, dodajući kako tajna obraćenja Afganistanaca na kršćanstvo nisu iznimka.
“Nedavno sam bio za stolom s mladim Afganistancem i prije jela sam se prekrižio. S udivljenjem me pitao jesam li kršćanin pa sam tako saznao da je i on”, ispričao je Ali.
Kazao je da su ga kao mladića nakon što se obratio na kršćanstvo mnogi smatrali izdajnikom. “Marokanci, primjerice, nisu razumjeli da ja kao Afganistanac nisam musliman poput njih. Drugi su mi također rekli da me ne bi oklijevali ubiti da se sretnemo u Afganistanu.”
Alijevi roditelji koji su također bili kršćani nisu imali sreće poput njega. Godine 1999. ubili su ih Talibani. Kao osmogodišnjak je pobjegao u Italiju sa svojim 16-godišnjim bratom koji je poginuo na putu tijekom brodoloma.
U razgovoru za SIR prisjetio se uspomena na svojeg oca kazavši: “Kada sam bio mali pitao sam oca zašto se ne idemo moliti u džamiju poput drugih. On mi je odvratio da mi nismo muslimani i istovremeno me upozorio da nikome ne kažem da smo kršćani.”
“Nije mi mnogo govorio o svojoj vjeri”, dodao je Ali, “bilo ga je strah da ću to reći drugima. Međutim, sjećam se da bi majka prilikom postavljanja stola dodala još jedan tanjur: to je bilo mjesto rezervirano za Isusa. Kao dijete pitao sam se čime ćemo ga hraniti jer nismo imali dovoljno ni za sebe, ali moja majka bi rekla da je Isus taj koji će donijeti hranu. I bilo je još nešto što me oduševljavalo: Pitao sam se zašto moj otac oprašta svima s kojima se svađao”.
Ali je rekao i kako biti kršćaninom u Afganistanu nije bilo jednostavno niti tijekom razdoblja kada Talibani nisu bili na vlasti. Naime, prema Ustavu koji je stupio na snagu 2004. godine obraćenje s islama na bilo koju drugu religiju kažnjivo je smrću, a vjerske manjine ne smiju imati svoje bogoštovne objekte niti javno prakticirati svoju vjeru.
