Prekrasna molitva koju je sv. Faustina molila dok se klanjala Isusu u Presvetom Sakramentu
Tijekom svog kratkog života sv. Faustina Kowalska veliku je snagu crpila iz vremena provedenog u klanjanju Svetoj Euharistiji. Znala je da nije vidjela samo komad kruha, već samog Isusa, skrivenog, ali istinski prisutnog, piše Aleteia.
Ovo je jedna od mnogih molitava koje je sv. Faustina molila dok se klanjala Isusu u Presvetom Sakramentu.
Obožavam Te, Gospodine i Stvoritelju, koji si skriven u Presvetom Sakramentu. Obožavam Te zbog svih djela Tvojih ruku, koja mi otkrivaju toliko mudrosti, dobrote i milosrđa, Gospodine. Toliko si ljepote raširio po zemlji i to mi govori o Tvojoj ljepoti, iako su ove lijepe stvari tek blagi odraz Tebe, neshvatljiva Ljepota. I premda si se sakrio i prikrio svoju ljepotu, moje oko, prosvijetljeno vjerom, dopire do Tebe i moja duša prepoznaje svog Stvoritelja, svoje Najviše dobro, a moje je srce potpuno uronjeno u molitvu klanjanja.
Gospodaru moj i Stvoritelju, Tvoja me dobrota ohrabruje da razgovaram s Tobom. Tvoje milosrđe ukida ponor koji odvaja Stvoritelja od stvorenja. Govoriti s tobom, Gospodine, zadovoljstvo je moga srca. U Tebi nalazim sve što bi moje srce moglo poželjeti. Ovdje Tvoje svjetlo obasjava moj um, omogućujući mu da Te upozna sve dublje. Ovdje se potoci milosti slijevaju na moje srce. Ovdje moja duša vuče vječni život. O moj Gospodine i Stvoritelju, Ti jedini, izvan svih ovih darova, daj mi Sebe i prisno se sjedini sa Svojim bijednim stvorenjem.
O Kriste, neka mi bude najveće zadovoljstvo vidjeti Te ljubljenog i Tvoju hvalu i slavu objavljenu, osobito čast Tvoga milosrđa. O Kriste, dopusti mi da slavim Tvoju dobrotu i milosrđe do posljednjeg trenutka svog života, sa svakom kapi svoje krvi i svakim otkucajem srca. Kada se nađem na samrtnoj postelji, neka mi posljednji otkucaj srca bude pjesma puna ljubavi koja veliča Tvoje milosrđe. Amen.
