Poznati egzorcist svjedoči o silnoj snazi zazivanja svetaca
“Naš egzorcist je počeo moliti nad opsjednutom ženom. Ali na samom početku seanse, demoni su spontano povikali: “Charbel, kloni me se!” Tim još nije zazivao svece, odnosno svetog Charbela imenom, pa su bili iznenađeni što se pojavio. Također su bili iznenađeni što su demoni to priznali. Nekoliko trenutaka kasnije, dok su slijedile Litanije svim svetima, demoni su uvijek iznova vikali: “Ne to ime! Ne to ime!” Ova demonska reakcija bila je neobična. Očito se nešto spremalo.
Pronicljivi egzorcist razaznaje što funkcionira tijekom egzorcizma i prema tome prilagođava molitve. Egzorcist je u početku bio skeptičan, kao što i treba biti, i pazio je da ga demoni ne prevare. Ali kako se sesija nastavljala, postajalo je očito da ovi i mnogi drugi sveci doista dolaze u pomoć. Njihova svetost i zagovor vidljivo su mučili zloduhe.
Obično su Litanije svetaca dio otvaranja sesije egzorcizma. Zatim egzorcist brzo prelazi na ono što se smatra “važnijim” molitvama. Međutim, u ovom slučaju, egzorcist je prilagodio svoju uobičajenu rutinu i ostao na Litanijama svetaca satima, čineći to najvećim dijelom seansi.
Također, imao je na dohvat ruke desetke prvorazrednih relikvija svetaca. Dok je egzorcist molio svako ime, polagao je odgovarajuću relikviju sveca na čelo unesrećene osobe. Sa svakom relikvijom i zazivanjem sveca, demoni su zavijali u agoniji.
Tri uzastopna dana intenzivnih sesija egzorcizma bila su usredotočena i ispunjena satima zazivanja svetaca. Ponovno i ponovno, demoni su vikali: “Ne to ime! Ne to ime!” Sveti Patrik. Sveta Ruža iz Lime, sveti Maksimilijan Kolbe, 12 apostola. Sveta Margareta Marija Alacoque. Blaženi Michael McGivney. Sv. Lovre, Blažena Conchita, sveta Terezija i karmelićanski sveci, sveta Katarina Aleksandrijska. Sveti Ivan Eudes. I više njih.
Drugog dana, demoni su počeli očitovati svoj odlazak.
Konačno, na kraju trećeg dana, egzorcist je zazvao poseban zagovor Djevice Marije. Ovaj put, nakon demonske eksplozije, mir je zahvatio ženu i ispunio cijelu sobu. Vratila se sebi i rekla: “Gotovo je.” Rekla je da je velika težina podignuta s nje i da osjeća su demoni nestali. Naknadno razlučivanje i dalje potvrđuje da je opsjednutost demonima prestala.
Svaki posjed i svaki put do oslobođenja uvijek je donekle jedinstven. U ovom slučaju egzorcist vjeruje da je Gospodin njega i tim poučavao o važnosti zajedništva svetaca i njihovom moćnom zagovoru. Štoviše, rekao je: “Naučio me da je svaki dio obreda egzorcistički, a ne samo molitve koje demonima naređuju da odu.”
Sada egzorcist ne propušta cijeniti molitve koje zazivaju moćni zagovor svetaca. Niti bismo sami trebali u svakodnevnom životu’.
