Potresno svjedočanstvo poznate glumice. Trpljenje je bilo moj put do Boga
Potresno svjedočanstvo poznate glumice. Trpljenje je bilo moj put do Boga. U Međugorju je početkom studenoga 2010. godine boravila poznata talijanska glumica i obraćenica Claudia Koll. Za lokalnu radiopostaju “Mir” progovorila je otvoreno o svom životu i obraćenju. Kao da slušamo neispisanu ispovijed Marije Magdalene u naše dane. Ispričala je tegobe svoga odrastanja bez majke – koja je umirala dok se ona rađala. Život s bakom, školovanje, krize identiteta i onda životnu izgubljenost u svijetu filma.
Nakon neugodnih prizora u filmovima, Claudia prolazi kroz jubilejska vrata bazilike sv. Petra u Rimu u jubilejskoj 2000. godini i od tog trenutka osjeća kako se ruši njezino dotadašnje životno djelo. Onda kaže: „Jednog se dana dogodila dramatična situacija koja je tražila rješenje, no nisam bila sposobna pronaći ga. Sjećam se da sam bila očajna, nisam znala što učiniti, riječi su glumice Claudie.
Hodala sam uzduž i poprijeko po sobi. U jednom trenutku obratila sam se Bogu. Počela sam moliti Očenaš, stiskajući među dlanovima križ koji mi je prije nekoliko dana darovao prijatelj. Kada je cijelo moje biće bilo okrenuto Bogu, držala sam se uz križ i osjetila oslobođenje. Osjetila sam se uronjenom u duboki mir i odmarala sam se u tom miru. Nije bilo nikakvih zabrinutosti ni strahova, bila je to duboka tišina koju prije nisam poznavala. Ta mi je tišina govorila o Bogu. Nisam vidjela Gospodina, ali sam osjećala njegovu nazočnost. Pitala sam Ga: ‘Zašto si to učinio, zašto si me utješio, ja to ne zaslužujem?!’ Onda sam rekla: ‘Ti si moj Otac, a ja sam Te molila Očenašem i rekla: želim Te upoznati.’ I to je bila moja molitva!
Gospodin nije uklonio moje trpljenje, ali je hodao sa mnom, pomažući mi da polako riješim tu patnju. Trebam reći da je to trpljenje za mene bilo put do Boga i polako sam osjetila potrebu da se vratim u crkvu. Boraviti u crkvi jer sam tamo prepoznavala tišinu i mir Božji, i tako sam polako počela odlaziti na svetu Misu. Gospodin me počeo ozdravljati preko sakramenata.“,riječi su glumice Claudie.
To ozdravljenje trajalo je, kako ona svjedoči, a u tom razdoblju događali su se posrtaji i padovi, ali i nova ustajanja. Shvatila je da mora slijediti Isusa na dvije nove noge: jedna je istina, a druga ljubav. Odbijala je sve uloge u filmovima koje ne odgovaraju duhu Evanđelja. Iz tog je vremena ispričala zanimljiv detalj: „Jednog sam dana potpisala ugovor koji mi je nudio mnogo novaca. Uloga nije bila negativna, ali ipak nije bio film koji sam trebala prihvatiti, budući da sam se ponovno trebala susresti s osobama za koje sam obećala Gospodinu da ih više neću susretati. Čim sam potpisala taj ugovor, osjetila sam da sam pogriješila. Međutim, zbog svoje slabosti nisam uspjela reći ne. Kada sam dobila prve novce od tog filma, počela sam ih dijeliti siromasima u crkvi. Osjećala sam da mi ti novci ne pripadaju, da su to novci izdaje!“
Trpljenje je bilo moj put do Boga
U Međugorju je početkom studenoga boravila poznata talijanska glumica i obraćenica Claudia Koll. Za radiopostaju „Mir“ Međugorje otvoreno je govorila o svom životu i obraćenju, kao da slušamo neispisanu ispovijed Marije Magdalene u naše dane. Ispričala je tegobe svoga odrastanja bez majke koja je umrla dok se ona rađala. Život s bakom, školovanje, krize identiteta i potom životnu izgubljenost u svijetu filma. Slijedi njezin angažman za misije, odlazak u Etiopiju gdje susreće veliku bijedu, glad i malu djecu koja su gotovo umirala od gladi. Svjedoči: „Sjećam se jednog dječaka koji je imao zatvorene oči, ne zato što je bio bolestan, nego zato što nije imao vode. Oči su mu bile prljave, imao je upalu očiju zbog prljavštine i oči su mu se zatvorile. Ja sam mu vlažnim maramicama brisala oči. I dok sam mu ja otvarala oči, Gospodin ih je meni otvarao. Jer sam živjela u luksuzu – imala sam vrlo vrijedne tepihe, srebrni pribor za jelo, a to mi sve skupa nije spasilo život. Počela sam sve gledati drugim očima i shvatila da dio svog bogatstva trebam dati nekome tko nema ništa.“, riječi su glumice Claudie.
Ljubav me obratila
Po povratku odlazi u svetište Božanskoga Milosrđa i otkriva poruku Božanskog Milosrđa: „Shvatila sam da mi je Gospodin govorio: ‘Claudia, ako si pala, to je jer si previše računala na sebe, vjeruj meni!’ Za mene je to značilo: ‘Isuse, uzdam se u Te.’ Shvatila sam da ću put obraćenja prolaziti s Isusom i da sam trebala vjerovati Gospodinu. Mislim da je istinska vjera, Abrahamova vjera, onaj koji se nadao protiv svake nade“, kaže Claudia.
Claudia je govorila i o svom odnosu i pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. „Gospa je uvijek bila prisutna u mom životu, od trenutka mog rođenja. Kada sam imala osam ili deset godina, ne sjećam se dobro, gledala sam jedan film o Gospi Fatimskoj. I onda sam rekla: Gospa nije neki kip, to je žena. Silno me dojmilo da je Gospa davala tako važnu zadaću vidiocima. Kroz taj film osjećala sam da mi Gospa govori o ljepoti, miru i vedrini. Kada sam se vratila kući s tog filma, izmolila sam jednu molitvu – tada sam bila djevojčica, rekla sam joj u toj molitvi – ‘želim živjeti s tobom i doći k tebi, povedi me sa sobom kao što si to napravila Jacinti.’ Dakle, tražila sam da umrem, riječi su glumice Claudie.
Gospodin mi nije tu molitvu uslišao, ali mislim da me danas zove da svjedočim za Njega i sve iskustvo koje sam proživjela pomoglo mi je shvatiti veličinu Božanskog Milosrđa.“ Claudia spominje kako je cijeli put njezina obraćenja bio u blizini Gospe. Osobito snažno doživljava Međugorje i Gospina ukazanja vidiocima. Svjedoči da u tim trenutcima osjeća snažnu Gospinu nazočnost. Opisujući jedno takvo iskustvo, kaže: „To je trenutak u kojem se sve prekida. Vidjela sam da kiša pada, ali je nisam osjećala na kišobranu. Mislim da je to doista lijepo iskustvo prihvatiti Gospu srcem, riječi su glumice Claudie.
Uopće mi nije palo na pamet tražiti znakove, gledati u nebo. Mislim da je to susret koji se događa u nutrini. U trenutku ukazanja ne zanima me previše gledati u vidjelicu, nego doista moliti.“ Claudia osobito naglašava ljubav koju sada preko Gospe osjeća. Ljubav na nov način. Put do takve spoznaje imao je mnogo etapa. Evo jedne od njih: „Kad je započeo moj put obraćenja, prve osobe koje mi je Bog stavio na put bile su osobe bolesne od side. I upravo preko jednog mladića koji je bolovao od side, kroz njegovu patnju sam prepoznala Krista. Počela sam razmišljati o Isusu u Getsemaniju koji se znojio krvavim znojem i bojao smrti.
Ovaj mladić bio je u krevetu i bilo mu je jako loše. Ali nije mogao govoriti jer mu je bolest pogodila centar za govor. Imao je oči koje su mi govorile o njegovim strahovima. Kada sam ga uzela za ruku, u srcu sam osjetila veliku ljubav. Ljubav koju nikad nisam osjetila, snažnu i nježnu. Ta me ljubav obratila. Gledajući kroz svoju prošlost, sada razmišljam koliko je puta Isus ulazio u takve prostore. No moje oči bile su zatvorene i nisam to mogla prepoznati. Tek sam to spoznala kada je započeo moj put obraćenja. U onima koji trpe, nazočan je Krist.“, riječi su glumice Claudie.
Claudia Koll danas vodi udrugu koja se zove Djelo Oca, a posvećena je misijskom djelovanju u Africi. Tamo gradi kuću za prihvat nepokretnih osoba, koja se zove Mali Lourdes. U svijetu umjetnosti, ravnateljica je Akademije koja je utemeljena na načelima Pisma umjetnicima koje je napisao Ivan Pavao II. Preko te Akademije želi pomoći mladima da na zdrav način uđu u svijet spektakla. I zanimljivo, u toj Akademiji redovito se čuje glazba iz Međugorja.
