Posvećena župna i samostanska crkva Sv. Petra i Pavla u Mostaru
Biskup Petar predvodio je misno slavlje u zajedništvu s provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozom Grebešom, župnikom i gvardijanom fra Dankom Perutinom, kancelarom hercegovačkih biskupija don Stipom Galom, te velikim brojem svećenika među kojima su bili i bivši župnici ove župe. Slavlju su uz velik broj župljana i hodočasnika, za koje je crkva bila premala, nazočili i predstavnici vlasti, javnog i kulturnog života grada Mostara.
Misno slavlje započelo je svećenom procesijom, te je po ulasku u crkvu biskup kod krstionice izmolio molitvu i blagoslovio crkvu.
Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenog Evanđelja, mons. Palić uputio je prigodnu propovijed. Govorio je o tomu kako su potrebne crkve i bogoslužni prostori. „U njima čitamo i slušamo Božju riječ, a ona je poziv na radost i promjenu života. Božja Riječ je riječ utjehe upućena umornima i žalosnima, razočaranima i iscrpljenima, uplašenima i sumnjičavima, žalosnima i umirućima. Božja riječ vrijedi za one u razrušenom Jeruzalemu, ali i za sve one u razrušenim životnim odnosima i okolnostima. Dopustimo da i nama u srcu večeras odjeknu riječi utjehe: ‘Radost Jahvina vaša je jakost!’“, kazao je biskup Petar, javlja CNAK.
„Današnja posveta ove crkve poziv je svakome od nas da preuzmemo svoju zadaću i odgovornosti kao članovi Crkve, Božje obitelji dok smo na zemlji i na putu prema nebeskoj slavi. I kao što uči Drugi vatikanski koncil, jedino ako imamo Kristova Duha i prihvaćamo cjelovito uređenje Crkve i sva u njoj ustanovljena sredstva spasenja te se u njezinome vidljivom ustrojstvu, svezama ispovijedanja vjere, sakramenata, crkvene uprave i zajedništva, združujemo s Kristom, koji njome upravlja po vrhovnome svećeniku i biskupima, možemo za sebe reći da smo u potpunosti dio te iste Crkve (usp. LG, 14). Bez obzira jesmo li svojim životom mala kapelica ili velika katedrala, znamo da nam je, kao i crkvi koju danas posvećujemo, potrebna povremena duhovna obnova.
Stoga, dok svjedočite današnjem obredu, molite Boga da i vas ponovno posveti. Dok svjedočite prirodnim materijalima koji su ugrađeni u nadnaravni dom, dopustite Duhu Svetom da vas obnovi kao svoj hram, pa poput ovog mjesta posvećenog božanskoj službi, vaš život također može biti služenje Bogu, bogoslužje“, poručio je okupljenima mons. Palić.
Nakon propovijedi biskup je izmolio posvetnu molitvu, pomazao svetim uljem oltar i zidove crkve, obavio obred kađenja oltara i crkve te upalio svijeće koje su znak Krista „svjetla na prosvjetljenje naroda“.
Za vrijeme obreda posvete i misnoga slavlja skladno su pjevali udruženi zborovi više hercegovačkih župa.
Na kraju je đakon pročitao povelju posvete koju su na oltaru potpisali biskup Petar, provincijal fra Jozo i župnik fra Danko. U pozdravnim riječima provincijala fra Joze i župnika fra Danka osjetio se ponos i radost zbog ovoga događaja. Zahvalili su ponajprije Bogu koji vodi, živoj Crkvi ali i kamenu, tvrdu, jaku i vjernu svome Gospodinu. Fra Danko je zahvalio biskupu i svima uključenima u obnovu crkve, na uloženu trudu i novčanoj ali i duhovnoj, tj. molitvenoj pomoći. Sjetio se i svih pokojnih svećenika koji su bili dio ovoga velikog projekta na slavu Bogu i na ponos hrvatskome narodu.
