Postoji jedan način kojim vjernici mogu utišati glasnu grešnu manjinu. Koji vjernici imaju tu milost

Na nama je posvjedočiti da Isus nije došao da nas unište, nego da nas očisti, izgradi, uzdigne. Pozvani smo primjerom života pokazati glasnoj manjini da nismo protiv ljudskih prava i sloboda, ali da ne možemo podržavati pravo na nečistoću i opsjednuće bezboštvom kao vrijednost, jer to ni naš Gospodin nije podržavao.

Evanđeoski tekst koji nam danas Crkva stavlja na razmišljanje, svjedoči o događaju koji se zbio u kafarnaumskoj sinagogi u kojoj je Isus počeo poučavati prisutne. Mnoštvo je bilo zaneseno njegovim naukom i divilo se autoritetu s kojim je poučavao istine Božje, u čemu mu nitko nije mogao biti ravan ni uspoređivati se s njim. Pa ipak u sinagogi je bila i jedna neželjena reakcija, jer je bio prisutan čovjek opsjednut nečistim duhom. No premda sam, za razliku od tolikoga mnoštva, on ih je sve nadjačao svojom glasnom reakcijom na Isusovu prisutnost vičući: Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji! Srećom da su Isusova snaga i njegov autoritet bili daleko snažniji od vike demona koji je vikao iz opsjednutoga, te da je Isus mogao osloboditi čovjeka od njegove zle prisutnosti i obdariti ga novim životom okrijepljenim milošću, u protivnom on sam bi nadjačao sve one prisutne u sinagogi.

Prema ovom kafarnaumskom obrascu događa se inače i u redovitom životu. Gledano u društvu, uočavamo da postoji ona mirna i tiha većina koja se ne ističe svojom glasnošću, pa se možda čak može reći da nema niti društvene prodornosti. Nositelji prodornosti u društvu uvijek su neki glasni pojedinci ili neke glasne manjine, koje vjerojatno ne bi bile toliko glasne da ne uživaju potporu mračnih sila. Kao što je slučaj i ovog čovjeka opsjednuta nečistim duhom. Zla sila je u njemu pokazivala svu svoju snagu, nosila ga i podupirala, opsjedala ga i davala mu moć da nadjača ono mnoštvo koje nije imalo istovjetnu snagu suprotstaviti mu se. I u našem društvu se pokazuje ova istina: sile zla su tako destruktivne i prodorne, te su u stanju nadjačati onu šutljivu većinu, koja ne uspijeva doći do riječi od tolike buke i ispraznosti kojom se želi potisnuti sve što je vrijedno i što je Isus donio u društvo.

Mi kršćani naučili smo biti tihi i slušati u miru glas Božji glas, primjenjujući ga najprije u osobni život. Naše svjedočenje nikada nije bilo utemeljeno na galami i na unošenju destruktivnosti i nereda u društvo. Nismo bili revolucionarni u smislu da smo se hvatali prljavih sredstava, oružja, psovke, galame i nedoličnog ponašanja. Dovoljno je vidjeti određene manifestacije i parade u društvu i u medijima pa da nam sve bude jasno koja razina svijesti i koji stupanj vrijednosti se zastupa. I danas glasna manjina koja ima svesrdnu potporu medija, pa i svjetovne i posvjetovnjačene javnosti, prepoznaje onoga što poučava i nastupa s vlašću Kristovom, te je želi na bilo koji način diskreditirati, umanjiti njezin utjecaj i vjerodostojnost. Takvi će nastojati ubaciti ne samo mrvu sumnje, nego i obilatu dozu kako bi zbunili i obeshrabrili one koju su zaneseni njegovim naukom. Isusa redovito ocrnjuju bez dokaza i promišljanja, bez istinskog propitivanja onoga što je govorio i koliko to vrijedi. A njegove učenike – vjernike optužuju da su nazadni, da su kočničari napretka čovječanstva, da su uzrok svih nedaća, uništenja i pustoši u društvu.

Mi vjernici pak i kad se s ne slažemo s nevrijednostima koje se promiču kao vrijednosti i sa zlom koje se promiče u ime slobode, biramo prikladna i dostojanstvena sredstva izričaja. Naš dokaz nije u galami, u drskosti, niti u bezočnosti ideja i zahtjeva. Mi nismo bezobzirni ljudi i nikada ne činimo nešto iz vlastitih prohtjeva, iz egoizma, nego radi dobra ljudi i društva. Zato moramo biti ponosni na sebe. Mi kršćani ne možemo drukčije ugasiti bunt glasne manjine nego snagom Božom, ne nasiljem ni ispraznom galamom, ne hvastanjem nego čineći djela Božja, kako nas je Isus učio, to jest dao primjer. Čisteći svoje srce snagom Isusove prisutnosti, dano nam je ostaviti veliko svjedočanstvo, pa i onda kad ne uživamo potporu javnosti i medija, političkih i gospodarskih krugova moći.

Na nama je posvjedočiti da Isus nije došao da nas unište, nego da nas očisti, izgradi, uzdigne. Pozvani smo primjerom života pokazati glasnoj manjini da nismo protiv ljudskih prava i sloboda, ali da ne možemo podržavati pravo na nečistoću i opsjednuće bezboštvom kao vrijednost, jer to ni naš Gospodin nije podržavao. Naša je zadaća, bilo da smo malobrojni bilo da smo mnogobrojni, bilo da je zgodno ili nezgodno, pokazati da je Isus ne samo poželjan nego i nezaobilazan u našim životima i u našem društvu. Stoga smo pozvani ne biti šutljiva većina, već glasna, koja jasno i glasno svjedoči o vrijednostima koje je primila i kojima obogaćuje život i suživot u društvu. Pokažimo da smo većina koja nikome ne osporava njegova istinska prava, već živi istinske univerzalne vrijednosti, ali ne dopuštajući da se zlo ukorijeni u ljudskoj sredini pod krinkom prava i sloboda. Neka nas Gospodin stoga osnaži svojom novom i snažnom naukom kako bismo i mi vjerodostojno svjedočili, te svojim svjedočenjem doprinosili većoj duhovnoj čistoći pojedinca i društva u cjelini.

www.medjugorje-news.com/bitno.net Piše: don Ivan Bodrožić