Posljednje ukazanje Gospe u Fatimi zbilo se 13. listopada: Gospina poruka tada iznimno je važna jer u njoj Gospa otkriva…
Posljednje ukazanje Gospe u Fatimi zbilo se 13. listopada. Bilo je to 6. ukazanje i na njemu je sudjelovalo od 70 do 100 tisuća ljudi svih vjera i nacija koji su svjedočili velikom čudu i znaku Marijine prisutnosti nad svijetom.
Gospina poruka od 13. listopada iznimno je važna jer tada Gospa otkriva svoje ime – Gospa od Krunice te traži od čovječanstva svakodnevnu molitvu krunice! Krunica, oružje koje nam Majka ostavlja kao oružje može zaustaviti ratove, samo kad bih mi ljudi toga bili svjesni. Kad bi samo molili!
Dva mjeseca prije, točnije 13. srpnja Gospa je malim pastirićima pokazala zašto je važno moliti krunicu i posvećivati svijet grešnike Njenom prečistom srcu i tu je viziju Lucija jedna od pastirica opisala ovako:
Djevica nam je pokazala golemo vatreno more, za koje se činilo da je pod zemljom. Vragovi i duše, uronjeni u taj oganj, izgledali su kao crno ili tamno ugljevlje, ali prozirno i u ljudskim oblicima. Sve je to plivalo u tom ognjenom moru, nošenom valovima plamena koji je izbijao iz njih samih, zajedno s oblacima dima. Padali su na sve strane poput varnica u velikom požaru, rastreseno, kao bez težine, uz zastrašujuće krikove i uzdahe, pune očaja.
Tresli smo se od užasa i straha. Vragovi su se razlikovali po svojim stravičnim i odvratnim oblicima, neviđenog izgleda zastrašujućih i nepoznatih životinja, a prozirni i crni. To je viđenje trajalo samo jedan trenutak. Sigurno bismo bili umrli od strah i užasa, da nam naša Nebeska Majka nije bila obećala (u prvom viđenju) da će nas odvesti u Nebo.
Strelovito samo podigli oči prema našoj Gospođi koja nam reče dobrostivo, ali tužna: Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Da ih spasi, Bog želi ustanoviti u svijetu pobožnost prema mom Prečistom Srcu. Ako budete činili ono što ću vam reći, mnoge će se duše spasiti i bit će mir. Rat će uskoro svršiti. Ali, ako ne prestanu vrijeđati Boga, za vladanja Pija XI, planut će novi, još gori rat. Kad budete vidjeli noć obasjanu neobičnim svjetlom, znajte, da je to veliki znak koji vam Bog šalje, znak da počinje kažnjavati svijet zbog njegovih zlodjela, i to ratom, glađu i progonstvom Crkve i Svetoga Oca.
Da bih ovaj rat zapriječila, doći ću tražiti posvetu Rusije mom Bezgrešnom Srcu i pobožnost prvih pet subota kao naknadu za grijehe. Ako svijet prihvati moje zahtjeve, Rusija će se obratiti i bit će mir. Ako ne prihvate, proširit će zablude širom svijeta, izazivajući ratove i progone Crkve. Dobri će biti mučeni, Sveti Otac će trpjeti, razni narodi bit će uništeni. Napokon, moje će Srce trijumfirati, Sveti Otac će mi posvetiti Rusiju, koja će se obratiti i tada će svijetu biti poklonjeno razdoblje mira.
Šesto i posljednje ukazanje zbilo od 13.listopada Lucija je opisala ovako: ‘Stigli semo u Irisku dolinu do hrasta. Padala je kiša. Unutarnjim nadahnućem zamolila sam svijet da zatvori kišobrane i mole Krunicu. Kratko zatim ugledali smo svijetli sjaj i Našu Gospu iznad hrasta lužnjaka.
– Želim da se ovdje sagradi kapela. Meni u čast. Ja sam vaša draga Gospa od Krunice i tražim da se nadalje svaki dan moli Krunica. Rat ide kraju, a i vojnici će se vratiti kućama. Htjela bih vas toliko toga zamoliti: da ozdravite bolesnike, obratite grješnike…. Neke da, druge ne. Moraju se popraviti i moliti za oproštenje svojih grijeha. Neka Gospodina više ne vrijeđaju, već je previše vrijeđan. Rastvorila je ruke, blistala na suncu, dok se podizala odražavalo se njezino vlastito svjetlo na suncu.’
Tada se dogodilo veliko čudo, dokaz istinitosti ukazanja. Najednom je prestalo kišiti. Sunce se započelo kao vatreno kolo oko sebe okretati bacajući na sve strane svjetla u bojama koje su se izmjenjivale: žuta, zelena, crvena, modra i ljubičasta. Najednom kao da se otkinulo od nebeskog svoda da bi se amo – tamo skokovima strovalilo na mnoštvo.
Ovaj potresni prizor trajao je oko 10 minuta. Potom se sunce vratilo na svoje mjesto i zasjalo redovitim sjajem. U međuvremenu su pastirići doživjeli drugo milosno gledanje. Lucija pripovijeda: ‘Nakon što je draga Naša Gospa nestala u neizmjernoj daljini nebeskog svoda, vidjeli smo kraj sunca Svetog Josipa s Djetetom Isusom i Našu Gospu u bjelini s modrim ogrtačem. Sveti Josip kao da je znakom križa blagoslivljao svijet.’
