Poruka kardinala koji među posljednjima razgovarao sa vidjelicom Lucijom: Proroštvo iz Fatime događa se…
Poruka kardinala : Kardinal Carlo Caffarra bio je bolonjski nadbiskup u miru i predsjednik te utemeljitelj Papinskoga instituta Ivan Pavao II. za studij braka i obitelji. Kardinal Caffarra bio je jedan od 45 izaslanika pape Franje na Izvanrednoj sinodi o obitelji 2015. godine. Među zadnjima je koji je razgovarao s posljednjom živućom vidjelicom fatimske Gospe, sestrom Lucijom koja mu je pričala o budućnosti svijeta i posljednjoj bitci između Boga i Sotone.
U posljednjem intervjuu kojeg je dao medijima netom prije svoje smrti otkrio je sotonsku realizaciju ovog plana nazvanu – protustvaranje, te upozorio na progon koji je i sam doživio kada je išao pomoći Papi s institutom za brak i obitelj. Već tada bilo je toliko teško da je molio sestru Luciju, vidjelicu iz Fatime da moli za njih. Ona mu je odgovorila potresnim riječima te prorokovala posljednju bitku i progon koji kardinal objašnjava. Ovo je njegov posljednji intervju.
Vaša Uzoritosti, što nam možete reći o pismu koje ste dobili od sestre Lucije dok ste radili na utemeljenju Papinskoga instituta Ivana Pavla II. za studij braka i obitelji u Rimu?
Godine 1981. Papa Ivan Pavao II. utemeljio je Institut za studij braka i obitelji. Prve godine (1983.-1984.) bile su vrlo teške. Institut mnogi nisu željeli.
Tko ga nije želio?
Loše se na njega gledalo i unutar Crkve kao i izvan nje, zbog pogleda koje je predlagao. Bio sam zbog toga veoma zabrinut. Mislio sam, ne pitajući nikoga: „Pisat ću sestri Luciji“.
Kako Vam je to palo na pamet?
Jednostavno mi je do došlo na um i gotovo. No kako znate, od početka je zaštitnica Instituta bila draga Gospa Fatimska. To stoji i u Apostolskoj konstituciji u kojoj je Papa Institut povjerio zaštiti Majke Božje Fatimske. Tako da – nadam se da je i danas tako – ulazeći u zgradu Instituta, na kraju hodnika nalazi se kip Majke Božje Fatimske, kapelica Instituta posvećena je Gospi Fatimskoj. I tako, namjeravao sam joj pisati. Pisao sam joj rekavši joj jednostavno: „Papa je želio ovaj Institut. Prolazimo teške trenutke. Molim te samo da moliš za nas“. I dodao sam: „Ne očekujem odgovor“. Njezine molitve bile su mi dostatne. Kao što znate, da bi se imao bilo kakav kontakt sa sestrom Lucijom, također i pisanim putem, trebalo je proći preko njezina biskupa. Tako sam poslao pismo biskupu koji ga je dao sestri Luciji.
Na moje veliko iznenađenje, nakon ne više od dva ili tri tjedna, primio sam odgovor. Pismo je ovako završavalo: „Oče, doći će trenutak u kojemu će se odlučujuća borba između Kristova i sotonina kraljevstva voditi oko braka i obitelji. A oni koji će raditi za dobro obitelji, doživjet će progone i nevolje. Ali ne treba se bojati jer mu je Gospa već satrla glavu“.
Ovo je ostalo urezano u mojemu srcu, a tijekom svih poteškoća koje smo doživjeli – a bilo ih je tako mnogo – ove riječi uvijek su mi davale tako veliku snagu.
Kada ste čitali riječi sestre Lucije, jeste li mislili da ona govori o ovome povijesnome trenutku?
Prije nekoliko godina počeo sam razmišljati, nakon gotovo trideset godina: „Riječi sestre Lucije sada se ostvaruju“. Ova odlučna bitka bit će tema mojega govora danas. Sotona stvara protu-stvaranje.
Čitajući drugo poglavlje Postanka vidimo da se zgrada stvaranja temelji na dvama stupovima. Na prvom mjestu, čovjek nije nešto; on je netko i zbog toga zaslužuje posvemašnje poštovanje. Drugi stup jest odnos između muškarca i žene koji je svet. Između muškarca i žene jer stvaranje dolazi do svoje punine kada Bog stvara ženu. Do te mjere da, stvorivši ženu, Biblija kaže da se Bog odmorio.
Što vidimo danas. Dva strašna događaja. Ponajprije, ozakonjenje pobačaja. Dakle, pobačaj je postao subjektivno ženino pravo. „Subjektivno pravo“ etička je kategorija i tu smo, dakle, na području dobra i zla; govori se da je pobačaj dobro, da je pravo. Druga stvar koju vidimo jest pokušaj da se izjednače homoseksualni odnosi i brak. Sotona pokušava ugroziti i razoriti ova dva stupa kako bi oblikovao neko drugo stvaranje. Kao da provocira Gospodina govoreći Mu: „Učinit ću jedno drugo stvaranje, muškarac i žena reći će: ovdje nam se više sviđa“.
Sveto pismo kaže da je đavao otac laži koji se predstavlja kao anđeo svjetlosti…
U mojemu govoru objasnit ću Isusove riječi o sotoni: „Kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži“ (Ivan 8, 44)…
Žena je dakle bojno polje?
U Bibliji ima jedan detalj koji me je uvijek zadivljivao. Nakon istočnoga grijeha, Bog se sučeljava sa zmijom i kaže joj: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene“. Bog je zametnuo posebno neprijateljstvo između žene i zla kao da žena ima neku vrstu instinkta za dobro. Bog je zametnuo ovo neprijateljstvo baš između žene i zla. Tekst nastavlja: „Između roda tvojega i roda njezina“, a ovdje teolozi vide proročanstvo o Marijinu Sinu. Stoga, žena je na poseban način upletena i to ima posljedice za kulturu, društvo i obitelj.
Obilježavamo obljetnicu Gospinih ukazanja Fatimskoj djeci. Koja je poruka danas?
Po mom mišljenju, originalnost Fatime jest sljedeća: u Fatimi je Gospa prorokovala. U drugim ukazanjima nije prorokovala nego opominjala. Kao u Lourdesu: činite pokoru, molite se, recite svećenicima da sagrade kapelicu na ovome mjestu. Opominje i podsjeća na jake Isusove opomene i pozive na pokoru i molitvu. Međutim, u Fatimi Gospa prorokuje: to znači da se uključuje u ljudska događanja i da ih tumači. To nikada prije nije činila.
Je li i sestra Lucija prorokovala?
Da, ono ga je posvema usmjerila (Gospino proroštvo) i ostavila nam je svoja sjećanja. Neka su vrlo potresna.
Jesu li i riječi sestre Lucije o „odlučujućoj bitci“ bile proroštvo?
Da, u potpunosti. Ono što mi je sestra Lucija napisala ostvaruje se danas.
Prije nego je preminio, kardinal Caffara iznio je i snažne posljednje i vrlo proročke riječi svojoj braći svećenicima: Gospodin neće napustiti svoju Crkvu. Bilo je dvanaest apostola, tako će Gospodin ponovno početi s njih nekoliko!
