Pet izvanrednih euharistijskih čuda koja su ostavila materijalni trag

Katolici vjeruju da je Isus Krist stvarno, istinski i supstancijalno prisutan u euharistiji. Postoje mnoga svjedočenja o čudima kroz povijest Crkve koja potvrđuju ovo važno učenje.

Euharistija se sama po sebi prevodi kao gozba. To je gozba sa Živim Bogom, te potvrđivanje vjere u Isusa prisutnog u euharistiji – prisutnoga Živoga Boga na gozbi sa svojom djecom. Sama Biblija govori da su Isusovo Tijelo i Krv stvarni, euharistijski prisutni i biblijski opravdani; prema riječima samog Gospodina Isusa:

Evanđelje po Ivanu 6,55:  Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

Vrijedi napomenuti kako ni jednog katolika ne obvezuje vjerovati u datosti samih euharistijskih čuda kroz povijest (kao ni u primjerice čudesne objave i zbivanja, u primjerice iz Loudresa ili Fatime). Takve elemente Crkva ostavlja da svatko vjeruje po svojoj savijesti, budući da su temeljene na kršćanskoj istini. Iako su bili ispitivani i potvrđeni od Crkve, Crkva ne daje apsolutnu potvrdu za njihovu vjerodostojnost. Niti katolička dogma o transupstanciji ne ovisi o zbiljskoj autentičnosti ovih priča (koja je temeljena na sv. Pismu i Tradiciji).

Usprkos tome, ove priče su vrijedne zapažanja, jer i danas možete otići i i vidjeti dokaze za ova čuda. Najpoznatije euharistijsko čudo u Hrvatskoj i priznato svetište koje je priznao i sam Papa jest u Ludbregu u kojem čudo potječe iz 1411. Ovo su izdvojena neka od najpoznatijih euharistijskih čuda u svijetu:

1. Čudo iz Lanciana – 8. stoljeće.

U 8. Stoljeću svećenik u Lancianu, Italiji je imao sumnje o Isusovoj pravoj prisutnosti u euharistiji. U sred mise, izgovorio je riječi posvete – ”ovo je moje tijelo, ovo je moja krv” i vidio kako se kruh i vino pretvaraju u pravo ljudsko meso i krv. Krv se zgrušala u pet kuglica simbolizirajući pet rana Kristovih. Riječ o čudu se brzo proširila, pa je lokalni nadbiskup pokrenuo istragu i Crkca je odobrila ovo čudo.
Meso je očuvano do dana današnjeg. Profesor anatomije Odoario Linoli proveo je znanstvenu analizu mesa 1971. godine i zaključio da je meso dio srčanog tkiva, a krv je izgledala kao svježe (obzirom da je krv stara 1200 godina), nije bilo tragova ikakve prezervacije. Čudesno tijelo i krv, može se i danas vidjeti u crkvi sv. Franje u Lancianu.

2. Korporal iz Bolsene – 13. stoljeće

Svećenik koji je slavio misu u Orvietu, Italiji, imao je sumnje jednako kao i u prethodnom slučaju. Dok je posvećivao euharistiju, hostija je počela krvariti po korporalu (liturgijska odjeća) na oltaru. Svećenik je, kako priča kaže, naletio na papu koji je bio u posjetu gradu i ispovijedio mu svoj grijeh sumnje. Korporal je izložen u katedrali u Orvietu.

Neki povijesničari sumnjaju u istinitost priče s obzirom da se prve zabilješke o ovome pojavljuju tek sto godina nakon što se čudo dogodilo. Ipak, kroporal ostaje kao objekt štovanja.

3. Hostija iz Siene, Italija – 18. stoljeće

14. Kolovoza 1730. dok su katolici iz Siene prisustvovali posebnoj proslavi blagdanu Uznesenja, lopovi su ušli u crkvu sv. Franje i ukrali zlatni ciborij sa stotinama posvećenih hostija. Dva dana nakon toga, netko je primjetio kako nešto bijelo proviruje iz prinosne kutije u drugoj crkvi u Sieni. Svećenik je otvorio kutiju i pronašao nestale hostije unutra zapletene u paučinu i prljavštinu. Nakon što su bile očišćene koliko god se moglo, hostije su postavljene u novi ciborij i ponovno vraćene u crkvu sv. Franje za molitve reparacije i štovanja.

S obzirom da su hostije bile prljave, svećenici su odlučili da ih se ne konzumira, nego jednostavno ostavi da se s vremenom pokvare. Nakon što je prošlo nekoliko desetljeća, svi su ostali zadivljeni kako su hostije ostale nepokvarene, te zapravo izgledale svježe.

Hostije su ostale u ovakvom stanju do danas, tj 285 godina kasnije i može ih se vidjeti u crkvi sv. Franje u Sieni (današnja bazilika sv. Franje).

4. Čudo iz Chirattakonama, Indija – 21. stoljeće

Na dan 28. Travnja, 2001. godine održavala se euharistijska adoracija u župi sv. Marije u Chirattakonamu u Indiji, kada su se najednom materijalizirale tri mrlje na hostiji. Svećenik nije znao što uraditi, te je stavio hostiju natrag u tabernakul.

Nekoliko dana kasnije vratio se da pregleda ponovno hostiju, a tri crvene mrlje su se posložile tako da izgledaju kao lice Isusa. Brzo je pronašao fotografa i uslikao hostiju.

5. Euharistijsko čudo Santarema – 13. stoljeće

Žena koja je živjela u Santaremu u Portugalu bila je tužna što joj je muž nevjeran, pa se obratila vještici za pomoć, te joj je ova rekla kako je cijena da joj pomogne posvećena hostija. Otišla je na misu u crkvu sv. Stjepana i primila hostiju na jezik, izvadila je iz usta, zamotala u svoje velo, te krenula prema vratima crkve. Prije nego je uspjela izaći, hostija je počela krvariti.

Kada je stigla kući, spremila je krvavu hostiju u sanduk. Iste noći, čudesno svjetlo je isijavalo iz sanduka. Pokajavši se zbog svog čina, otišla je sljedećeg jutra svećeniku na ispovijed. Svećenik je došao, uzeo hostiju i vratio je natrag u crkvu.
Nakon istrage i odobrenja ovoga čuda, crkva je preimenovana u crkvu Svetog Čuda, a krvava hostija izložena je i danas.

Zaključak

Euharistijska čuda se zapravo događaju kroz čitavu povijest. Sam Papa Franjo bio je svjedokom euharistijskog čuda u Buenos Airesu. Gospodin Isus nas uči da zapravo vjerom u Euharistiju i njezinim potvrđivanjem ulazimo u samo otajstvo prisutnoga Krista, velikoga Gospodina našega, Jaganjca Isusa koji odnosi grijeh svijeta; koji je uzeo naše smrtno tijelo, ponio boli naše i smrću na križu otkupio nas po velikom milosrđu Svome:

Evanđelje po Ivanu: Reče im stoga Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.”

www.medjugorje-news.com/duhovnost.net