Perić o Uzinićevoj isprici homoseksualcima: Kada bi Crkva blagoslivljala bilo kakav grijeh, ne bi bila ni Kristova, ni jedna, ni sveta”
“Kada bi Crkva blagoslivljala bilo kakav grijeh, ne bi bila ni Kristova, ni jedna, ni sveta, ni katolička, ni apostolska!” riječi su biskupa u miru Ratka Perić na razmatranje Uzinićevih riječi.
U ogledu objavljenom u Crkvi na kamenu biskup u miru Ratko Perić osvrnuo se na riječi isprike homoseksualcima nadbiskupa Mate Uzinića, kao i na reakcije laičkih intelektualaca na nadbiskupove riječi.
Biskup u miru Perić pohvalno se osvrće na razmatranja Uzinićevih riječi koje su iznijeli Snježana Gladić Majdandžić na portalu Vjera i djela, Goran Andrijanić na portalu Narod.hr, Nikolina Nakić na Facebooku, Ivan Poljaković na portalu Katolik.hr te autor inicijala R. F. na web-stranici Miportal.hr.
Hvaleći angažman laičkih katoličkih intelektualaca, Ratko Perić piše:
“Prvo, vjernik, svećenik, biskup istinski se začudi kako ovako navedeni katolički laici sukcesivno, i u biti komplementarno i harmonično, brane Katoličku Crkvu, njezinu vjeru i moral, od jednoga katoličkoga Nadbiskupa, koji bi svojom službom jasna naučavanja trebao predstavljati Krista, a evo upao u dvoznačje pa ne razlikuje ili ne želi razlikovati udruge LGBT-a od istinski istospolnih muka kojih se takvi nositelji žele riješiti i živjeti po naravnom, Božjem zakonu.
Ili se preuzvišeni Prelat namjerno upustio u takvu dvogranu igru da postigne neke druge ciljeve, umjesto da u svome crkvenom nauku bude evanđeoski i kristalno razgovijetan kako mu se dolikuje i kako se to od njega očekuje? Piše biskup Perić.
Drugo, takav se vjernik, svećenik, biskup ujedno zadivi s kojom vjerničkom dobrostivošću, teološkim znanjem i kršćanskom kulturom kao Kristovi vjernici laici, svaki na svoj vlastit način, s vlastitim izričajem, ljudskom inteligencijom i emocijom, odgovaraju i Nadbiskupa pozivaju da izađe iz svoje kontradikcije i služi se jasnom dikcijom ljudske logike, kršćanske moralke i crkvene dogmatike na dobro vjernika i svih primatelja svoje poruke.
I neki od njih ujedno pozivaju hrvatske biskupe da čvrsto stanu uz istinu i narod poput blaženoga Stepinca koji je bio i uz istinu i u narod, i to kada je bila ‘Crkva šutnje’, a danas niti je ‘Crkva šutnje’ niti je na djelu ‘željezna zavjesa’!
Treće, ti intelektualci laici, svaki sa svojim primljenim i prakticiranim darovima Duha Božjega, znaju što vjeruju, znaju jasno reći što u sebi nose i za ono što znaju i vjeruju javno i napismeno svjedoče, svjesni da time, svaki prema svomu društvenom i crkvenom stanju i znanju, žele pridonijeti dobrobiti Katoličke Crkve kojoj su ugledni članovi.
Četvrto, prema svom znanju, kompetentnosti i ugledu laici ‘imaju slobodu, a katkada i dužnost da reknu svoje mišljenje o stvarima koje se odnose na korist Crkve’ (LG 37). Ovakvi su katolički intelektualci ne samo poželjni u našoj javnosti nego su s interesom i radošću čitani i komentirani kada to čine ‘istinoljubivo, hrabro i razborito, s poštovanjem i ljubavlju prema onima koji radi svoje svete službe predstavljaju Krista’ (Isto).
Ovakvi se intelektualci ne boje, nego odlučno-ljudski i razumnovjernički nastupaju, objavljuju i ne daju se ‘ušutkati’ (Dj 18,10) ni od kakve ovosvjetske medijatike i ne dršću ni pred kakvim višezvučjem koje isukanim mačevima brani ‘duh ovoga svijeta’!
Peto, kada bismo imali Školu ovakvih intelektualaca, teologa, laika, koji bi ovako smjelo i zdravokritički reagirali na ovakve pozive na ‘Ljetne škole teologije’ i na javna traženja ‘oproštenja od homoseksualaca’ u ime Crkve, onda nam doista ne bi trebale ni dubiozne Ljetne škole ni molbe za oproštenjem u ime Katoličke Crkve koja ne osjeća da je uvrijedila osobe koje doživljavaju sklonost istomu spolu, jer je prema njima uvijek pokazivala obzirno pastoralno vodstvo, a odbijala grijeh sodomije i istospolnih udruživanja.
Kada bi Crkva blagoslivljala bilo kakav grijeh, ne bi bila ni Kristova, ni jedna, ni sveta, ni katolička, ni apostolska!” Zaključuje Ratko Perić.
