PAZITE Ne obraćajte se duhovnim silama nepoznatog podrijetla, samo Bog ozdravlja
U potrazi za zdravljem otvarajući se duhovnim silama nepoznatog podrijetla, čovjek se dovodi u veliku opasnost. Iza svakog čudesnog događaja, a koji nije od Boga, krije se djelovanje zloga duha.
U duhovnom svijetu postoji Božje Kraljevstvo kojemu pripadaju bića koja mu služe, i kraljevstvo zloga duha s njegovim slugama. Ne postoje „neutralni“ duhovi i energije ili neutralne sile. Svako priklanjanje tajanstvenim i naizgled neutralnim silama u stvarnosti predstavlja ulazak u područje djelovanja zloga duha koji uvijek završava pogubno za čovjeka.
Ako se dogodi da način liječenja koji poznaje suvremena školska medicina zakaže, čovjek može pasti u napast da na silu i po svaku cijenu krene tražiti čudesne načine ozdravljenja. Krist pak naučava: „Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj?“ (Mk 8, 36-37) Samo Isus istinski ozdravlja. Svako ozdravljenje koje ne dolazi od Boga je prividno i čovjeku nanosi štetu – kako duhovnu, tako i tjelesnu. Jedini Posrednik Božje milosti jest Krist: „…I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.“ (Dj 4, 12)
Crkva decidirano osuđuje okultistička ozdravljenja. U Katekizmu Katoličke Crkve stoji napisano: „Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat zloduhâ. Za osudu je također nošenje amajlija. Spiritizam često uključuje djela gatanja i magije. Crkva upozorava vjernike da ga se čuvaju. Traženje pomoći od tzv. tradicionalnih lijekova ne opravdava ni zazivanje zlih sila ni iskorištavanje lakovjernosti drugoga.“ (KKC 2117)
Pogubne posljedice reikija
Kao upozorenje na ozbiljne posljedice okultističkih iscjeljenja koja predstavljaju i ozbiljan prijestup i grijeh protiv prve Božje zapovijedi, donosim ovdje isječak iz svjedočanstva gospođe Barbare koja sve do danas pati od posljedica jednog reiki „iscjeliteljskog tretmanu“ iz 1993. godine.
„Polegli su me na bolnički krevet. Bioenergoterapeut je rukama koje su isijavale veliku toplinu prelazio preko cijelog mog tijela. Cijelo smo vrijeme slušali istočnjačku glazbu, za opuštanje. Prve posljedice ovog tretmana pokazale su se već sljedeći dan. U meni se pojavio silan strah, grčevi u želucu, osjećaj da mi puca koža na licu. S vremenom se to stanje samo intenziviralo i dodatno pogoršalo. Javio se šum u glavi, osjećaj pečenja i žarenja u licu i teškog pritiska u leđima i u prsištu. Najstrašniji je bio osjećaj stalne prisutnosti teških ruku koje me pritišću i koje prelaze preko moga tijela. Dok bih ležala u krevetu, osjećala sam kako neke druge ruke stvaraju vibracije u zraku oko moga tijela. Što je vibracija bivala brža to je snažnija bila šapa koja je pritiskala tijelo i izazivala ogromnu bol. Osim toga osjećala sam kao da se uvijek iznova u moje tijelo zabadaju oštre kandže i nanose mi bol. Vrhunac trpljenja bio je osjećaj kao da sitne iglica nalaze između kože i mišića i probadaju uzduž cijele kralježnice. Svi ovi simptomi pojavili su se istovremeno tako da noćima nisam mogla spavati. Postala sam svjesna da je riječ o agresiji zlih sila. Izmučena i potpuno iscrpljena progonom zlih duhova odlučila sam prekinuti sebi život… Preporučila sam se Božjemu milosrđu i počela rezati žile…. Upravo u taj trenutak zazvonilo je na vratima – moj susjed… Pozvala sam ga unutra i rekla mu da zove hitnu. Pošto su mi u bolnici zašili ruke, liječnik me je upitao zašto sam htjela izvršiti samoubojstvo. Odgovorila sam mu da su me nakon okultističke seanse progonile zle sile i da to više nisam mogla podnositi. Liječnik mi se počeo smijati, uvjeravajući me da zli duhovi ne postoje. Rekao je da je riječ o psihičkoj rastrojenosti i uputio me na dvomjesečno liječenje u psihijatrijsku ustanovu.
Tada sam shvatila da je moj jedini izlaz – Isus! Dan i noć sam zazivala Gospodina moleći ga da me spasi. I zahvaljujući žarkoj molitvi, čestom sudjelovanju u sakramentima, postu o kruhu i vodi te molitvi zajednice Obnova u Duhu Svetomu, sve navale zloga duha potpuno su nestale. Ponekad se poneki simptom vrati, ali sam prestala bojati ih se, i znam da su to napadi Zloga kao „nagrada“ za intenzivniju molitvu i potpuno predanje Isusu. Sada razumijem da je Gospodin u svojoj ljubavi dopustio ove napade zloduha kako bi me potaknuo na intenzivniji molitveni život i češće primanje sakramenata.
Na kraju bih htjela sve upozoriti da ne koriste ni preparate, ni lijekove, ni druge usluge iscjelitelja, bioenergoterapeuta, alternativnih „liječnika“, jer na taj način sami sebe osuđujemo na neposredno djelovanje demonskih sila. “
Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! (Mt 10, 16)
Gospođa Barbara otišla je na spomenuti reiki „tretman“ potaknuta jednim oglasom koji je našla u jednim poljskim dnevnim novinama, ali i u katoličkom tjedniku. Zli duh koristi se ne samo ljudima koje mu svojevoljno služe, nego iskorištava i neznanje i podcjenjivanje opasnosti od raznih oblika okultizma. Zato je jako važno znanje i osjetljivost na „čudesno“ djelovanje ljudi i njihove „iscjeliteljske“ moći i tretmane. Sveti Pavao opominje: „svake se sjene zla klonite!“ (1 Sol 5, 22)
I danas, 20 godina nakon sudjelovanja u reiki seansi, gđa Barbara osjeća njene posljedice, o čemu nam je nedavno pisala u jednom svom pismu. Na vlastitoj koži je iskusila posljedice okultističkog tretmana i svjedoči da je živa samo zahvaljujući čudu Božjega milosrđa. Bog oprašta i najveće grijehe ako se čovjek za njih pokaje i iskreno se ispovijedi. Božje milosrđe ne poznaje granice. Ipak ostaju posljedice grijeha koje čovjeka mogu pratiti mnoge godine. Božja je tajna zašto nakon obraćenja kod nekih ljudi ostaju posljedice, a kod drugih ne.
… neka uzme svoj križ i neka ide za mnom(Mt 16, 24)
Patnja obraćena grješnika, kao posljedica zlih djela, može biti, kako je primijetila gđa Barbara – zadovoljština, mobilizacija na molitvu ili poticaj na pouzdano crpljenje Božjih milosti koje izviru iz sakramentalnog života.
Svi vjernici su pozvani sudjelovati u Kristovu križu: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ (Mt 16, 24) Trpljenja koja je proživio Gospodin Isus za vrijeme svoje otkupiteljske muke i smrti, pritišću i Njegovo Mistično Tijelo, Crkvu. Trpljenje je jedini put do Neba i svaki koji uzima križ „po svojoj mjeri“ pozvan je da ga nosi i da se tako sjedinjuje s Gospodinom Isusom na putu spasenja.
Ipak, patnja nije svrha, ni smisao čovjekova života, nego sredstvo posvećenja. Poziv da se uzme svoj križ na se ne isključuje mogućnost da uputimo molitvu Bogu da nas poštedi trpljenja. Bog, dajući milost ozdravljenja, najprije dotiče čovjekovu dušu. Ozdravljenje tijela predstavlja tek nadopunu, nastavak najvećeg čuda – ozdravljenja duše koje dolazi od Stvoritelja. Bog zna što je najbolje za čovjek; zato je jedini ispravan, ali vjerojatno i najteži stav u trpljenju i u bolesti potpuno predanje u Božju volju i obraćanje Kristu s pouzdanom molitvom: „Gospodine, ako želiš možeš me očistiti.“ (Mt 8, 2; Lk 5, 12) I u nadi čuti odgovor: „Hoću, budi čist!“ (Mt 8, 3; Lk 5, 13)
