Papa vatikanskim ispovjednicima: Nemojte biti psihijatri, slušajte i praštajte bez mnogo pitanja
Poniznost, slušanje i milosrđe, tri su aspekta vezana za službu pomirenja o kojima je papa Franjo govorio ispovjednicima koji ispovijedaju u bazilici svetog Petra, dajući primjer svetoga Leopolda Mandića koji je govorio: ‘Zašto bismo još više ponižavali duše koje dolaze ničice pred naše noge? Zar već nisu dovoljno ponižene? Je li Isus možda ponizio carinika, preljubnicu, Magdalenu?’
Slušajte, nemojte mnogo pitati; nemojte biti psihijatri, molim vas: slušajte, uvijek slušajte, budite blagi i oprostite sve, sve, sve. Uvijek to činite: sve oprostite – poticaji su koje je papa Franjo uputio zajednici Kolegija vatikanskih ispovjednika koje je primio u audijenciju jučer, 24. listopada piše Vatican News.
U govoru se Papa osvrnuo na tri riječi koje utjelovljuju sakrament pomirenja – poniznost, slušanje i milosrđe te podsjetio prisutne kako slušajući brata u sakramentalnom razgovoru, slušaju samoga Isusa, siromašnog i poniznog. Pritom je kao primjer ispovjednika dao svetoga Leopolda Mandića.
Povod susretu s Papom bila je 250. obljetnica otkako je papa Klement XIV. službu ispovijedanja u bazilici svetoga Petra povjerio Manjoj braći konventualcima.
Baziliku svetog Petra – napomenuo je Papa – dnevno posjeti više od 40 tisuća hodočasnika. Mnogi dolaze izdaleka potvrditi svoju vjeru i svoje zajedništvo s Crkvom, te povjeravaju Gospodinu nakane ili razrješavaju položene zavjete. Mnogi pak, većina, ulaze kao turisti, privučeni ljepotom, poviješću, dražima umjetnosti.
Ali u svakomu, svjesno ili nesvjesno, postoji jedna jedina velika potraga: potraga za Bogom, ljepotom i vječnom dobrotom, za kojim želja živi i kuca u svakom srcu muškarca i žene koji žive na ovom svijetu, ta želja za Bogom.
Prisutnost ispovjednikā omogućuje vjernicima da susretnu Gospodina milosrđa, a svima drugima svjedoči da su prihvaćeni u Crkvi, prije svega kao zajednice spašenih, oproštenih, koji vjeruju, nadaju se i ljube u svjetlu i snagom Božje nježnosti – napomenuo je Sveti Otac.
Papa se potom osvrnuo na prvu ključnu riječ, poniznost, koju nam za primjer daje apostol Petar, učenik kojemu je oprošteno, koji ide tako daleko da prolijeva svoju krv u mučeništvu samo zato što je ponizno plakao zbog vlastitih grijeha.
On nas podsjeća da svaki apostol – i svaki ispovjednik – nosi blago milosti koju ima u glinenoj posudi, ‘kako bi se pokazalo da je ta izvanredna snaga očito Božja, a ne dolazi od nas’ (usp. 2 Kor 4,7).
Dobar ispovjednik – prema Papinim riječima – pozvan je biti prvi pokajnik u potrazi za oprostom, šireći miris ponizne molitve, koja zaziva i moli milosrđe.
Drugi element na koji se Papa osvrnuo jest slušanje, osobito u odnosu na mlade i na djecu. Ponovno je spomenuo lik Petra pastira, u namjeri da hodi među svojim stadom, i koji raste u slušanju Duha kroz glas braće. Upravo se umijeće slušanja – objasnio je rimski biskup – ne ograničava na puko slušanje onoga što ljudi govore, nego se obogaćuje prihvaćajući riječi kao dar Božji za vlastito obraćenje, poslušno, poput gline u lončarevim rukama.
Sveti je Otac potom potaknuo prisutne da se distanciraju od figure ‘psihijatra’. Tu si da oprostiš! – rekao je – a ako pokajnik počne imati teškoća zbog srama zbog svojih grijeha, savjetovao je ispovjednicima da kažu “Razumijem”, iako možda nisu sve do kraja shvatili. Bog je shvatio, a to je važno – istaknuo je te dodao:
Tomu me naučio veliki kardinal penitencijar: Razumio sam, Gospodin je shvatio.
Treća i posljednja riječ o kojoj je Papa govorio jest milosrđe. Kao djelitelji Božjega oprosta, ispovjednici su pozvani biti vedri, velikodušni ljudi, spremni razumjeti i utješiti, riječima i ponašanjem – istaknuo je te ponovno spomenuo apostola Petra i njegove govore prožete praštanjem.
Ispovjednik – glinena posuda, kao što smo rekli – ima samo jedan lijek za rane braće: Božje milosrđe. Ona tri aspekta Boga: blizinu, milosrđe i samilost. Ispovjednik treba biti blizak, milosrdan i suosjećajan.
Papa je pritom spomenuo svetoga Leopolda Mandića, ističući:
Tomu je poučavao sveti Leopold Mandić, koji je volio ponavljati: „Zašto da još više ponižavamo duše koje dolaze ničice pred naše noge? Zar već nisu dovoljno ponižene? Je li Isus možda ponizio carinika, preljubnicu, Magdalenu?”; dodajući: „I kad bi me Gospodin prekorio da sam previše velikodušan, mogao bih mu reći: »Blagoslovljeni Gospodine, dao si mi taj loš primjer, umirući na križu za duše, potaknut svojom božanskom ljubavlju“. Neka nam Gospodin podari milost da možemo ponavljati iste riječi!
Opraštajte uvijek, sve i ne pitajući mnogo. Što ako ne razumijem? Bog razumije; ti idi dalje! Neka osjete milosrđe.
Papa je na kraju zahvalio ispovjednicima na njihovoj ustrajnosti i prisutnosti, napominjući kako se i sâm ispovijeda kod njih te ih potaknuo da mole za njega i da mu svaki put kad ode k njima, naravno, daju oprost.
