Papa Franjo: Nema riječi za smrt djeteta, nije prirodno da roditelj živi dulje od svog djeteta
U videoporuci s molitvenom nakanom za studeni 2024., misli su pape Franje upravljene onima koji oplakuju smrt sina ili kćeri: bol je toliko velika da nema ni riječi kojima bi se mogla izraziti. Neka druge obitelji slušaju te rane, a zajednica neka brine o njima
Gubitak djeteta je za papu Franju toliko bolan i bez objašnjenja da su beskorisne “prigodne” riječi koje nisu popraćene stvarnom blizinom, pažljivom i molitvenom, punom ljubavi, piše Vatican News.
To je tema na koju se Papa već nekoliko puta osvrnuo, a ovaj put je to učinio putem videoporuke koju je realizirala Papina svjetska molitvena mreža o temi “Što se može reći roditeljima koji su izgubili dijete? Kako ih utješiti?”
Nemogućnost davanja nekog naziva roditeljima nakon gubitka djeteta nešto je što se ne može zanemariti i što još pogoršava tu tragediju. Zamislite, kada jedan supružnik izgubi drugog, on ili ona je udovac ili udovica. Dijete koje izgubi roditelja je siroče. Postoji riječ za to. Ali za roditelja koji izgubi dijete, riječ ne postoji – ističe Papa te dodaje da nije prirodno da roditelj živi dulje od svog djeteta.
Riječi utjehe katkada su banalne ili sentimentalne i nema od njih koristi. Čak i ako su prirodno izgovorene u najboljoj namjeri, mogu na kraju povećati ranu.
Kako bismo pružili utjehu tim roditeljima koji su izgubili dijete, trebamo ih slušati – kaže Papa – biti im blizu s ljubavlju, brinuti o njihovoj boli odgovorno, oponašajući način na koji je Isus Krist tješio one koji su bili ožalošćeni. Riječ je o mreži blizine i nježnosti na koju potiče Papa. Vjera popraćena utjehom koja dolazi od drugih obitelji može biti važno umirujuće sredstvo kako bi se, nakon takve strašne tragedije, ponovno rodila nada.
Molimo da svi roditelji koji oplakuju smrt sina ili kćeri pronađu potporu u zajednici i dobiju od Duha Tješitelja mir srca.
U videu je prikazana bol Serene koja se u poliklinici Gemelli baca u naručje pape Franje oplakujući svoju malu Angelicu koja je upravo bila umrla od jedne genetske bolesti. Tu je i bol Luke i Paole, roditelja Francesca, kojega je 2022., kada je imao 18 godina, udario automobil; od tada nije prošao ni jedan dan a da se nisu vratili na mjesto nesreće ili da nisu ponijeli cvijet na njegov grob. Tu je i žalost Yanet, majke Williama, kojega su bande ubile kada je imao 21 godinu zbog njegova zauzimanja u borbi protiv nasilja.
Ne nedostaju, međutim, ni slike koje nas vode u dimenziju prevladavanja traume: slike grupe Naìn, nastale u zajednici iz Romene, u talijanskoj pokrajini Toskani, u kojoj se jednom mjesečno sastaju obitelji koje su izgubile dijete. Naìn je preuzeo ime mjesta nedaleko od Nazareta gdje Isus susreće udovicu čiji je sin jedinac umro, te bez riječi dodiruje lijes mrtvoga djeteta; znak je to da geste, pred tako velikom boli, vrijede mnogo više nego riječi.
Upravo je skupinu Naìn, s kojom se susreo u studenom 2023. u dvorani Pavla VI., papa Franjo podsjetio da biti kršćanin znači brinuti o onima koji su ranjeni i onima koji su u žalosti, kako bismo upalili malo svjetla tamo gdje se čini da je sve izgubljeno. U slučaju smrti djeteta – za koju je rekao da je neizmjerna, neutješna bol, koju se nikada ne smije banalizirati ispraznim riječima i površnim odgovorima – liječiti rane prije svega znači znati zajedno plakati i zajedno nositi Isusu vapaj vlastite boli.
Osim toga, tijekom susreta s roditeljima udruge Talità Kum iz Vicenze, Papa je rekao da je gubitak djeteta iskustvo koje ne prihvaća teoretske opise i odbacuje banalnost religioznih ili sentimentalnih riječi, sterilnoga ohrabrenja ili prigodnih izraza koji, iako su namijenjeni tješenju, na kraju još više rane one koji se svakodnevno suočavaju s teškom unutarnjom borbom – rekao je tada papa Franjo.
