PAPA FRANJO: ISUS JE OČEVA RUKA KOJA NAS NIKADA NE NAPUŠTA
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju. 9. kolovoza
Vjerovati znači usred oluje okrenuti se Bogu – rekao je papa Franjo, 9. kolovoza 2020. prije molitve Anđeoskog pozdravljenja na Trgu svetoga Petra. Evanđelje današnje liturgije govori o Isusu koji hodi po olujnom moru (Mt 14,22-33) – rekao je Papa i podsjetio – Nakon što je mnoštvo nahranio s pet kruhova i dvije ribe, kao što smo čuli prošle nedjelje, Isus je naredio učenicima da se popunu na lađu i da se vrate na drugu stranu obale. Ljude je otpustio i kako bi molio, sam se popeo na goru, te je uronio u zajedništvo s Ocem.
Tijekom noćnog prelaska na drugu stranu mora, lađu s učenicima zahvatila je oluja – rekao je Sveti Otac i napomenuo – U određenom su trenutku vidjeli da netko hoda po moru i ide prema njima. Bili su potreseni i pomislili su da je utvara, te su od straha kriknuli. Isus ih je ohrabrio: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ Petar mu je onda odgovorio: „Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!“ Isus mu je rekao: „Dođi!“ Petar je sišao s lađe i napravio nekoliko koraka, potom su ga vjetar i valovi prestrašili i počeo je tonuti. Kriknuo je: „Gospodine, spasi me!“ Isus ga je uhvatio za ruku i rekao: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“
Taj je događaj poziv da se s povjerenjem, u svakom trenutku svojega života, osobito u vrijeme kušnje i nevolje, prepustimo Bogu – rekao je papa Franjo i potaknuo – Kada snažno osjećamo sumnju i strah i kad nam se čini da tonemo, ne smijemo se sramiti vapiti kao apostol Petar: „Gospodine, spasi me!“ To je dobra molitva! Tu Isusovu gestu kako odmah pruža ruku i hvata ruku svojeg prijatelja, treba dugo kontemplirati. To je Isus, to je Očeva ruka koja nas nikad ne napušta, snažna i vjerna Očeva ruka koja uvijek želi samo naše dobro.
Bog nije vihor, požar ili potres, kao što nas u prvom čitanju današnje liturgije podsjeća događaj o proroku Iliji – rekao je Papa i istaknuo – Bog je šapat laganog i blagog lahora koji se ne nameće, nego traži da ga se sluša (1Kr 19,11-13). Imati vjere znači usred oluje držati svoje srce okrenuto Bogu, njegovoj ljubavi i očinskoj nježnosti. To je Isus želio naučiti Petra i učenike, a danas i nas. Dobro zna da je naša vjera siromašna i da naš put može biti mukotrpan, te da ga mogu presjeći neprijateljske snage.
No On je Uskrsli, Gospodin koji je prošao kroz smrt kako bi nas spasio – rekao je Sveti Otac i dodao – Još prije nego što ga počnemo tražiti, prisutan je pokraj nas. Podižući nas iz naših padova, pomaže nam da rastemo u vjeri. Lađa, na milost i nemilost oluje, slika je Crkve koja u svako vrijeme nailazi na protivne vjetrove, ponekad vrlo velike kušnje; pomislimo samo na određene duge i ljute progone prošloga stoljeća.
Crkva u tim situacijama može biti u napasti i misliti da ju je Bog napustio. Zapravo, upravo se u tim trenutcima ističe svjedočanstvo vjere, ljubavi i nade. Prisutnost je Krista uskrsloga u njegovoj Crkvi ta koja daruje milost svjedočanstva sve do mučeništva iz kojega klijaju novi kršćani, te plodovi pomirenja i mira za cijeli svijet. Kada životna tama i oluje dovedu u krizu naše povjerenje u Boga, neka nam zagovor Presvete Djevice Marije pomogne ustrajati u vjeri i bratskoj ljubavi – zaključio je papa Franjo. (kta/rv)
