Papa Franjo: Gledati drugoga odozgo dopušteno je samo u jednoj situaciji…
Sudionike konferencije Zaklade Centesimus Annus Pro Pontifice, održane o temi „Uključivi rast za iskorjenjivanje siromaštva i promicanje održivoga razvoja za mir“, papa Franjo je podsjetio da je jedino poštovanjem dostojanstva ljudi moguće boriti se protiv zala špekulacije koje podupire vjetrove rata
Jedino novim pogledom na svijet, onih koji u svakom muškarcu i ženi koje susretnu vide brata i sestru koje valja poštovati u njihovu dostojanstvu, prije nego klijenta s kojim će poslovati, moći ćemo se boriti protiv zla špekulacije koja podupire vjetrove rata. Ne gledati nikoga s visoka stil je svakog mirotvorca. Riječ je o obraćenju pogleda na koje je papa Franjo potaknuo sudionike konferencije Zaklade Centesimus Annus Pro Pontifice, održane o temi „Uključivi rast za iskorjenjivanje siromaštva i promicanje održivoga razvoja za mir“, prenosi Vatican News.
Osvrnuvši se na temu konferencije, Papa je primijetio kako nas ključni izraz „uključivoga rasta“ podsjeća na encikliku svetoga Pavla VI., Populorum progressio, u kojoj kaže da razvoj nije ograničen na jednostavan gospodarski rast. Da bi bio autentičan, razvoj treba biti cjelovit, a to znači usmjeren na promicanje svakog čovjeka i cijelog čovjeka. Zbog toga, razvoj je ili uključiv ili nije razvoj.
Stoga je – prema Papinim riječima – zadaća posvećenih osoba, ali ponajviše vjernika laika da učine da se gospodarska stvarnost razvije u etičkom smislu. To vi nastojite učiniti, polazeći od viđenja evanđelja – rekao je Sveti Otac.
Sve počinje od toga kako se gleda – primijetio je te istaknuo – gledati drugoga odozgo prema dolje dopušteno je samo u jednoj situaciji: kako bismo mu pomogli podići se. Isusov je pogled znao u siromašnim ljudima koji su u hramu, u kutiju za milostinje, ubacili dva novčića vidjeti gestu potpunog dara. Isusov je pogled kretao od milosrđa i samilosti prema siromašnima i isključenima.
„Uključivi rast svoje polazište pronalazi u pogledu koje nije okrenut sebi i koji je oslobođen težnje za maksimiziranjem profita. Protiv siromaštva se ne možemo boriti asistencijalizmom; ono ga anestezira, ali ga ne suzbija“
Rimski je biskup potom spomenuo svoju encikliku Laudato si’, u kojoj ističe da pomaganje siromašnima novcem treba uvijek biti privremeni način za rješavanje hitnih situacija, te da bi pravi cilj trebao biti da im se kroz rad omogući dostojanstven život. Jer – dodao je – vrata prema dostojanstvu čovjeka jesu rad. Međutim, bez zauzimanja sviju u promicanju politika rada za najugroženije, podupire se svjetska kultura odbacivanja. Spomenuvši pak encikliku Fratelli tutti, Sveti je Otac podsjetio da je danas bogatstvo poraslo, ali bez pravednosti, te se stoga rađaju novi oblici siromaštva.
Upravo zbog toga budućnost traži novi pogled, a obveza je svakoga od nas biti promicatelji togo drugačijeg pogleda na svijet, počevši od ljudi i situacija koje živimo u svakodnevnom životu. Svi smo braća i sestre, i ako sam ja vlasnik neke tvrtke, to me ne ovlašćuje da svoje zaposlenike gledam s prezirom. Ako sam izvršni direktor banke, ne smijem zaboraviti da se prema svakoj osobi treba ponašati s poštovanjem i brigom – napomenuo je Papa.
