Papa Franjo: Evo kako možemo razlikovati govori li nam Bog ili Zli
Postoji nepogrešiva metoda za uspjeh u jednoj od najtežih stvari za učiniti na unutarnjoj razini za dobro razlučivanje. Tijekom nedavne javne audijencije to je otkrio sam Papa. Doista, papa Franjo dao je nekoliko savjeta u vezi s ovom teškom dvojbom.
Papa Franjo je pojasnio da nam je pred najtežim životnim poteškoćama upravo Duh Sveti taj koji nam predlaže najbolji put kojim trebamo ići. To je iz jednog jednostavnog razloga. Zapravo, duh zla pred nama zauzima vrlo precizne stavove, tjerajući nas da uvijek činimo ono što želimo i što nam se sviđa, bez ograničenja i pravila, a ponekad i savjesti. Zli duh nas čak navodi da vjerujemo da svatko od nas može koristiti svoju slobodu kako mu odgovara, bez kočnica.
Kako onda možemo razlikovati loše od dobrog? No, nažalost, dolazi trenutak u kojem čovjek ostaje praznina u svojoj nutrini, a to je trenutak u kojem nas zao duh počinje optuživati. Nije slučajno što ga u Bibliji nazivaju “tužiteljem”. Obrušava se na nas, obara nas i uništava. Međutim, Papa je objasnio da postoje vrlo specifične metode za njegovo prepoznavanje.
U trenucima u kojima čovjek spoznaje da se gorčina, pesimizam, tuga miješaju u vlastitu nutrinu. Upravo kada se te negativne misli uzburkaju u nečijem srcu, tada shvatimo da one nikada ne dolaze od Duha Svetoga, već naprotiv od zlog duha koji želi učiniti sve da se makne od života koji živimo, konkretno. I da smo rastreseni, s glavama negdje drugdje, okrenuti tisućama drugih misli. Kao npr. prošlost, stvari koje nisu išle dobro i kako su mogle biti bolje, žaljenje, nostalgija i slične stvari. Time nas sprječava da se projiciramo u budućnost, kroz strahove, strepnje i lažne nade, a ni da živimo samu sadašnjost punim plućima.
Što se događa po Duhu Svetome? Umjesto toga, potpuno je drugačije ono što se događa kroz Duha Svetoga, koji nikada u svom životu i na svom putu neće reći da je sve u redu. Jer bila bi laž: nema života u kojima je sve u redu. Međutim, Duh koji nas beskrajno ljubi, ispravlja nas, ponekad nas čak navodi da plačemo za svojim grijesima i potiče nas da se promijenimo, da modificiramo najgore strane sebe, boreći se s lažima i dvoličnošću. Zapravo, ovo svakako nije šetnja po parku, već zahtijeva napor, unutarnju borbu i stalno i teško odricanje.
Jer Duh Sveti svakako nije bestjelesni, sanjarski idealist, nego je naprotiv krajnje konkretan. Vodi nas da živimo u sadašnjem vremenu, na mjestu gdje jesmo, jer to su dvije dimenzije milosti. I podsjeća nas da na vrhu brda vidimo prekrasnu panoramu, onu Kraljevstva Božjeg koje je beskrajne ljubavi prema svakom stvorenju. Naime, Duh Sveti nas nikada ne ostavlja na zemlji, nego nas uzima za ruku, uvijek nas tješi i hrabri, pozivajući nas da nikada ne napustimo nadu i pouzdanje, već naprotiv, uzima nas za ruku i poziva nas da uvijek dobijemo gore, svaki put. Zbog toga mu možemo beskrajno vjerovati, bez imalo straha.”
