Papa članovima Kurije: Budimo oprezni, demon se uvijek vraća
U govoru Rimskoj kuriji povodom čestitanja Božića, papa Franjo je govorio o pozornosti koju valja posvetiti „pristojnim demonima“ koji mogu zavesti one koji služe Crkvi uvjeravajući ih da više nije potrebno obratiti se. Ponovno je govorio o Ukrajini, o ratovima u svijetu i miru koji polazi od srca: „odložimo svako oružje“ pred Isusom koji dolazi
Možemo se izgubiti čak i kod kuće, gdje je naizgled izvana sve u redu, u obliku stvari i institucija, dok postoji „pakao“ u bijelim rukavicama, pristojan kako zna biti demon, koji radi kako bi se izgubila srca posvećena služenju evanđelju. Srca uvjerena da su sigurna od zla te da im stoga nije potrebno obraćenje, kao ni prakticiranje jedne od najkorisnijih krjeposti, budnosti.
Papa Franjo se tim riječima obratio kardinalima, biskupima i članovima Rimske kurije s kojima se danas susreo u Apostolskoj palači povodom tradicionalnoga čestitanja Božića, piše Vatican News.
Suprotstavljanje zlu više je od osude
Govor rimskoga biskupa priprema za slušanje, potičući na vraćanje na bitno, što znači znati neprestano zahvaljivati Bogu za primljena dobra, te spominjući glavnu točku, kojoj je jednako tako potrebna ustrajnost, a to je obraćenje. Ono se – prema Papinim riječima – ne treba tumačiti samo generičkim distanciranjem od zla, nego to znači provoditi u djelo sve moguće dobro. I Sabor koji je ove godine proslavio 60. obljetnicu svoga početka, kao i današnji sinodski hod Crkve, bili su i jesu prilike za obraćenje.
Premalo je osuditi zlo, čak i ono koje gmiže među nama. Ono što valja učiniti jest donijeti odluku o obraćenju pred njim. Jednostavna osuda može nas zavarati da smo riješili problem, ali zapravo ono što je važno jest učiniti promjene koje nam omogućuju da više ne dopustimo da nas zarobe logike zla, koje su vrlo često svjetovne logike.
Krutost i „pristojni demoni“
Sveti je Otac pritom istaknuo budnost, koju je nazvao jednom od najkorisnijih vrlina koje valja primjenjivati. Posebno se to odnosi na osobe koje žive u službi Boga. Za njih je najveći rizik – napomenuo je – ‘fiksizam’, odnosno prikriveno uvjerenje da nema potrebe za daljnjim razumijevanjem evanđelja. Pogrješka je željeti objasniti Isusovu poruku u samo jednom obliku koji vrijedi uvijek, umjesto da ju se nastavi prevoditi na današnje jezike i aktualne načine, poput svetoga Pavla. To je krutost koja – prema Papinim riječima – u sebi ima nesposobnost prepoznavanja da se zlo razvija i da se jednom odbačene napasti mogu ponovno pojaviti gore nego prije, ali s više elegancije.
To su „pristojni demoni“; ulaze pristojno, tako da ja ni ne primijetim. Samo svakodnevni ispit savjesti može učiniti da postanemo svjesni toga.
„Ožalostiti utješene“
Zbog toga se i kod kuće možemo izgubiti, kako podsjeća prispodoba o izgubljenom sinu. Odnosno – upozorio je papa Franjo – unutar zidova institucije, u službi Svete Stolice, u samom srcu crkvenoga tijela, pogrješno misleći da smo na sigurnom, da smo bolji, da nam obraćenje više nije potrebno. Pritom je objasnio razloge nekih svojih, katkada oštrih, riječi.
Mi smo u većoj opasnosti od svih drugih, jer nam prijeti „pristojni demon“, koji ne dolazi uz galamu nego donoseći cvijeće. Ako katkada kažem nešto što može zvučati strogo i snažno, to nije zato što ne vjerujem u vrijednost blagosti i nježnosti, nego zato što je dobro čuvati nježnost za umorne i potlačene, i pronaći hrabrosti za „pogoditi utješene“, kako je volio govoriti sluga Božji don Tonino Bello, jer je njihova utjeha katkada samo prijevara demona, a ne dar Duha.
Milosrđe, a ne ljutnja
Sveti je Otac potom svoje misli posvetio toliko željenom miru. Spomenuo se Ukrajine, kao i brojnih drugih zemalja u kojima se on sustavno narušava i u kojima možemo prepoznati samo raspetoga Isusa – kazao je prisjećajući se riječi teologa Bonhoeffera koji je preminuo u koncentracijskom logoru. Posebno je istaknuo da mir uvijek počinje u srcu svakog čovjeka; to je jedino mjesto s kojega valja početi ako doista želimo da prestane ratna buka. Ne samo rat projektila, nego i nasilje riječī, psihološko nasilje, zloporaba moći, skriveno nasilje ogovaranja. Svakom je ratu, da bi završio, potreban oprost, inače pravednost postaje osveta, a ljubav se prepoznaje samo kao oblik slabosti.
Pred Knezom mira koji dolazi na svijet, položimo sve vrste oružja. Neka nitko ne iskorištava svoj položaj i svoju ulogu kako bi vrijeđao drugoga. Milosrdno je prihvatiti da i drugi može imati svoje granice (…) oprost je uvijek dati drugu šansu, odnosno shvaćanje da se sveti postaje pokušajem i pogrješkom.
