Padre Pio ga otjerao riječima “Ne poznajem te”: Tek kasnije otkriven je strašan razlog
Padre Pio bio je poznat po daru čitanja srdaca i po svojoj nepopustljivoj borbi za spasenje duša. Jedno svjedočanstvo govori o čovjeku koji je došao k njemu kao ugledni dobročinitelj samostana, ali ga je sveti fratar oštro odbio riječima: “Odlazi, ne poznajem te.” Tek kasnije otkriveno je da se iza tog postupka krio dubok razlog: čovjek je skrivao teški grijeh i trebao je iskrenu ispovijed.
Padre Pio i više od pedeset godina nakon svoje smrti ne prestaje izazivati divljenje. Brojna su svjedočanstva ljudi koji su ga susreli i čiji su životi nakon toga bili duboko promijenjeni. Među njima je i priča o čovjeku koji se osjetio “odbačenim” od svetog fratra, ali za takav postupak postojao je ozbiljan razlog.
Sveti fratar prema njemu se ponio s oštrinom koja je sve prisutne ostavila bez riječi. Ipak, iza tog postupka skrivao se dubok razlog: pogled Padre Pija prodro je u srce toga čovjeka i ondje pronašao tamu koja mu se nimalo nije sviđala.
Iako je taj čovjek naizgled došao samo pozdraviti svetog fratra, u svojoj je duši skrivao tajnu koju je pokušavao sakriti čak i od Boga. Njegovo srce nije bilo čisto, nedostajala mu je ona iskrenost potrebna za susret s Božjim otajstvom. Padre Pio, obdaren karizmom čitanja srdaca, vidio je ono što se skrivalo iza vanjskog dojma.
Oštro odbijanje Padre Pija: “Odlazi, ne poznajem te”
Događaj se zbio u jednom od hodnika samostana u San Giovanni Rotondu. O glavnom sudioniku ove priče poznati su samo inicijali, koji se spominju u knjizi Padre Alberta D’Apolita, kako prenosi novinar Francesco Bosco. Taj je čovjek bio ugledni dobročinitelj samostana u San Giovanni Rotondu, ali kada ga je Padre Pio susreo, nije se zaustavio razgovarati s njim, nego ga je oštro otjerao.
Čovjek je uporno pokušavao prići, možda misleći da ga Padre Pio nije prepoznao. No sveti fratar ga je kratko odbio riječima:
“Odlazi, ne poznajem te.”
Čovjek, koji je živio u Sjedinjenim Američkim Državama i bio poznat kao veliki dobročinitelj samostana, ostao je posramljen i duboko žalostan.
Padre Alberto bio je tada gvardijan samostana. Budući da je dobročinitelj uporno molio da ga ponovno dovede pred Padre Pija, padre Alberto je to naposljetku i učinio.
“Nisam mogao odbiti, jer je pridonio radovima na crkvi samostana u Pietrelcini. Zato sam ga, premda nerado, uslišao”, pripovijeda padre Alberto.
Dok su se penjali, padre Alberto pokušao je doznati nešto više o životu toga čovjeka. Tada je shvatio u čemu je problem: čovjek je imao ljubavnu vezu s mladom ženom i često je varao svoju suprugu.
Gvardijan je razumio da je jedan od darova Padre Pija bio upravo čitanje srca onih koji su stajali pred njim. Zbog toga ga je sveti fratar i odbio.
Nakon ispovijedi sve se promijenilo
Kada su ponovno došli do Padre Pija, padre Alberto već je očekivao novu oštru reakciju svetog fratra. I doista, čovjek nije uspio ni poljubiti ruku Padre Piju. Otišao je plačući.
Padre Alberto pokušao ga je utješiti te mu je rekao da bi za njega bilo najbolje da se dobro ispovjedi. Savjetovao mu je da ode u Asiz i Padovu te primi sakrament ispovijedi.
Nakon što se ispovjedio dva puta, čovjek se vratio u San Giovanni Rotondo. Tada je zatekao Padre Pija kako sjedi na verandi. Pogledali su se. Čovjek mu je poljubio ruku, a Padre Pio ga je, na iznenađenje prisutnih, primio kao da se ništa prije nije dogodilo.
Zahvalio mu je, zagrlio ga i postavio nekoliko pitanja o njegovoj obitelji. Zatim ga je blagoslovio riječima:
“Sad kad se vraćaš u Ameriku, budi dobar kršćanin.”
Padre Pio je, očito, vidio trenutačno očišćenje toga čovjeka. No godinu dana poslije, kada je isti čovjek ponovno pismom zatražio susret sa svetim fratrom, Padre Pio ga je odbio.
Padre Alberto tada nije znao objasniti razlog. Tek kasnije doznao je od jedne od čovjekovih kćeri da se on, nakon povratka u Ameriku, vratio vezi sa svojom ljubavnicom kao da se ništa nije dogodilo. Time je prekinuo svetost ispovijedi i milost koju je primio.
Sveti fratar molio je i trpio zbog njegova života. Kada je doznao za njegovu smrt, preko padre Alberta poslao je blagoslov njegovoj obitelji, duboko ranjenoj ponašanjem čovjeka koji je, unatoč milosnoj prilici koju mu je Bog dao preko sveca iz Pietrelcine, ustrajao u grijehu do kraja.
Ovo svjedočanstvo snažan je poziv da se ozbiljno zapitamo o vlastitom životu. Obratimo se danas od svojih grijeha i ne odgađajmo za sutra ono što možda nikada neće doći.
