Padre Pio: Duša, da bi dostigla potpunu zrelost, mora proći „drugu kušnju koja se zove tamna noć duha”
Padre Pio „Kada se Gospodinu prohtije staviti Vas u takvo stanje, Vaša će duša iskusiti tako žestoku patnju da to nadilazi sve što se moglo zamisliti po tome pitanju. Osjećat ćete se kao da ste u gustoj tmini, duh će Vam biti uronjen u tešku neodlučnost. Tada ćete služiti Bogu i ljubiti ga mnogo čišćom ljubavlju, zaboravit ćete sami sebe i ljubiti samo njega.”
Da bismo razumjeli Božji način djelovanja, dovoljno je, kaže Padre Pio, promatrati majku i njezino čedo. Nema dvojbe da ga iskreno voli. Ali, doji li ga cijeloga život? Nikako! Dođe dan kada ga odbije od sise. Dijete plače, vrišti, zapomaže. Majka je nepokolebljiva. Ona dobro zna da njezinu djetetu treba tvrđa hrana da bi odraslo.
„Tako, još i bolje, Bog postupa s dušama. Prvo ih privuče tako što ih ispunja nježnošću i utjehom.” Ali postoji opasnost da se sirotica više veže za darove nego za Darovatelja! Tu opasnost Bog uklanja tako što je odbija, odnosno uranja u očaj i tminu.
„Napuštena, napadnuta smrtnim kušnjama, tjeskobno se propituje je li njezino stanje prouzročio kakav grijeh zbog kojega više nije u Božjoj milosti.” „Pravi mnoge ispite savjesti, ispituje svoje misli i djela, ne pronalazi ništa i na kraju sebe uvjeri da ju je Bog napustio zbog grijeha iz prošlosti.
Kako li se samo prevarila! Čini joj se da ju je Bog napustio, a to je samo dokaz vrlo nježne skrbi Nebeskoga Oca koji je uzdiže do kontemplacije, prvo suhe i jalove, ali koja će malo pomalo, ako ona ostane vjerna, postati slatka i sočna.”
Za njezino dobro, Bog je odvaja od tjelesnih doživljaja. Ali, budući da „njezino nepce nije naviknuto na slabiju hranu”, ona to ne može cijeniti pa zbog toga pati. A bez toga pročišćavanja osjeta duša se ne bi znala radovati kontemplaciji koja je „potpuno duhovna”.
Tamna noć osjetila jest vrijeme odbijanja od prsiju. A duša, da bi dostigla potpunu zrelost, mora proći „drugu kušnju koja se zove tamna noć duha”. Duh se pročišćava od svih zapreka i ostataka koji sprječavaju savršen razvoj čiste Božje ljubavi.
„Kada se Gospodinu prohtije staviti Vas u takvo stanje, Vaša će duša iskusiti tako žestoku patnju da to nadilazi sve što se moglo zamisliti po tome pitanju. Osjećat ćete se kao da ste u gustoj tmini, duh će Vam biti uronjen u tešku neodlučnost. Tada ćete služiti Bogu i ljubiti ga mnogo čišćom ljubavlju, zaboravit ćete sami sebe i ljubiti samo njega.”
Padre Pio: „Što Vas Gospodin više poziva u svoju divnu intimu, to više daruje Vašoj duši svoje čisto svjetlo, koje ju prvo zaslijepi.”
„Muke koje duša tada proživljava tako su užasne i okrutne da bismo ih mogli usporediti s mukama koje prolaze duše u čistilištu ili, točnije, proklete duše.”
Dokle god duša nije potpuno pročišćena, svjetlo Božje njoj je noć i tmina. Ali „kada bude spremna primiti poljubac savršenog jedinstva ljubavi, to će ju svjetlo, koje joj je bilo jadi mučenje, obasjati”.
Padre Pio zabilježio je te retke u prosincu 1914. godine. Ne citira ničije tekstove, nego govori iz izobilja svoga srca. Pozorna čitatelja ne može zavarati taj na prvi pogled objektivan stil. Mnogi izrazi, koje nije moguće prevesti, dršću pod izravnim udarom emocija. Sa samo 27 godina taj mladi kapucin iskusio je tamnu noć duše!
www.medjugorje-news.com bitno.net
