Ovo je jedna od 3 vrline po kojoj najviše duša ide u Raj
Ovo je jedna od 3 vrline po kojoj najviše duša ide u Raj. Za tumačenje kršćanske katoličke etike važni su pojmovi teoloških i kardinalnih vrline. One se nalaze među nekoliko pravila i koncepata kao što su deset zapovijedi, osam Blaženstva , dvanaest plodova Duha Svetoga, sedam sakramenata, sedam darova Duha Svetoga , i sedam smrtnih grijeha.
Smatra se da su neke od sedam vrlina utemeljene u prirodi čovjeka i nazivaju se kardinalnim. To su: razboritost, pravda, hrabrost i umjerenost.
Riječ je o vrlinama koje su smjernice za zdrav odnos s drugim pripadnicima društva. One predstavljaju odgovornost prema našim kolegama ljudskim bićima.
Teološke vrline
Drugi skup vrlina nazivamo teološkim vrlinama i one se smatraju Božjim darovima, nečemu što čovjek može utjeloviti po milosti njegovoj
To ne znači da ih svaki čovjek utjelovljuje. To su vrline po kojima se čovjek odnosi prema samome Bogu – oni su vjera, nada i ljubav (ili ljubav).
Ove vrline zauzimaju najveću vrijednost u katoličkoj teologiji unatoč tome što su one i sekularnog značenja.
Toma Akvinski i apostol Pavao
One se prvi puta spominju u biblijskoj knjizi Korinćanima 1, stih 13, koju je napisao apostol Pavao.
On identificira tri vrline i ljubav ističe kao najvažniju. Kasnije Sveti Toma Akvinski ukazuje na to da su teološke vrline odredile idealni odnos čovječanstva s Bogom.
Upravo su značenja koja je on postavio u 1200-im, jedan su od temelja i sastavnih dijelova moderne katoličke teologije.
Vjera
Vjera je zajednički pojam u običnom jeziku, ali za katolike, vjera kao teološka vrlina zauzima posebnu definiciju. Prema katoličkoj enciklopediji, teološka vjera je vrlina ” kojom se inteligencija usavršava nadnaravnim svjetlom”. Po ovoj definiciji, vjera uopće nije suprotna razumu ili intelektu, već je prirodni rezultat intelekta koji je pod utjecajem nadnaravne istine koju nam je Bog dao.
Nada
U katoličkom običaju nada ima kao svoj cilj vječnu zajednicu s Bogom u životu poslije smrti. Kratka katolička enciklopedija definira nadu kao “teološka vrlina koja je nadnaravni dar koji je darovao Bog kroz koji se vjeruje Bogu, da će dati vječni život i sredstva za njegovo stjecanje uz uvjet da surađuje”. U vrlini nade, želja i očekivanja su ujedinjeni, čak i dok se prizna velika teškoća prevladavanja prepreka kako bi se postigla trajna zajednica s Bogom.
Ljubav (najveća od svih vrlina)
Ljubav se smatra najvećom od teoloških vrlina za katolike.
Suvremeni katolički rječnik definira ga kao ” koristila nadnaravnu vrlinu kojom osoba voli Boga iznad svih stvari za svoje, to jest Božje dobro i voli druge za Božje dobro”. Kao što je slučaj sa svim teološkim vrlinama, prava ljubav je čin slobodne volje, ali budući da je ljubav dar Božji, ne možemo u početku steći ovu vrlinu vlastitim djelima. Bog nam prvo mora darovati kao poklon prije nego što ga možemo ostvariti.
