Ovih 7 svetaca su na poseban način ljubili Duha Svetoga
7 svetaca koji su na poseban način ljubili Duha Svetoga
Prva od svih svetaca je Blažena Djevica Marija
U katoličkoj pobožnosti težimo usredotočiti se – kao što bismo i trebali – na vezu između Blažene Djevice Marije i njezinog božanskog Sina. No Marija je imala posebnu i jedinstvenu vezu i s trećom Osobom Trojstva.
Evanđelist Luka nam govori u svom 1. poglavlju, 35. redak, Krist je začet snagom Duha Svetoga koji je „osjenio“ Mariju. Ova veza između Marije i Duha Svetoga nastavlja se dugo nakon Utjelovljenja, zbog čega – samo za primjer – nije slučajnost da je Marija bila prisutna, zajedno s apostolima, na prvoj Pedesetnici. U knjizi Prava pobožnost Duhu Svetom nadbiskup Luis Martinez piše da su oboje uključeni u naše posvećenje.
Duh je po svojoj biti Posvetitelj dok je Marija „suradnica, neizostavan instrument“. Ima li boljeg načina za naučiti kako biti odan Duhu Svetom od Bezgrešne Djevice čija je odanost bila tako velika da je po Njemu začela božansko Dijete? Drugim riječima, prava pobožnost prema Mariji prava je pobožnost prema Duhu Svetom.
Sv. Bazilije Veliki
Ono što je sveti Atanazije za Krista, to je sveti Bazilije za Duha Svetoga. Kao što je Atanazijeva rasprava O utjelovljenju po mnogočemu bila posljednja riječ o dugo osporavanoj Kristovoj dvojnoj naravi, tako je i Bazilijevo djelo bilo konačna izjava o božanstvu Duha Svetoga u ranoj Crkvi. Za razliku od prethodnog pristupa obrani Kristova božanstva – koji se oslanjao na govor izvan Svetog pisma budući da su arijanski heretici imali objašnjenje za svaki stih koji se navodi protiv njih – Bazilije je svoj argument za božanstvo Duha Svetoga temeljio na izuzetno pažljivom čitanju Biblije, što njegovo djelo čini jedinstvenim i po teološkim doprinosima i po egzegetskom stilu.
Sv. Ambrozije
Zajedno s Bazilijem, sv. Ambrozije bio je jedan od nekolicine Otaca koji su napisali knjigu – točnije njih trojica – koja je isključivo posvećena Duhu Svetome. Za razliku od Bazilija, kod kojeg je fokus nužno bio na Novom zavjetu i koji izričito govori o Duhu Svetomu, Ambrozije istražuje tu istu temu u Starom zavjetu. Njegova prva knjiga tumači priču o Gideonu i runu kao alegoriju za Duha Svetoga. Druga je slična prvoj, a u njoj se govori o Šimunu. Posljednja knjiga proširuje opseg na proroke, Krista i apostole.
Sv. Filip Neri
Jedan od velikih svetaca protureformacije, sveti Filip Neri, danas je možda najpoznatiji – u mjeri u kojoj je uopće poznat – kao utemeljitelj oratorija i prijatelj siromašnih i drugih u potrebi u kasnosrednjovjekovnom Rimu. Ali također je teško razmišljati o svetom Filipu Neriju, a da ne razmišljamo i o Duhu Svetom. Neki su sveci nosili stigme, no sveti Filip Neri – tijelom i dušom – nosio je znakove svog izvanrednog susreta s Duhom Svetim. Evo kako to opisuje jedan od njegovih biografa, otac Bacci:
Dok je s najvećom ozbiljnošću tražio od Duha Svetoga njegove darove, ukazala mu se kugla vatrena, koja je ušla u njegova usta i zadržala se u njegovim grudima; i tada ga je iznenadila takva vatra ljubavi, da se, ne mogavši to podnijeti, bacio na zemlju i, kao onaj koji se pokušavao ohladiti, ogolio grudi da u nekoj mjeri ublaži plamen koji je osjetio. Kad je tako ostao neko vrijeme i malo se oporavio, ustao je pun neuobičajene radosti i odmah mu se cijelo tijelo počelo tresti od silnog drhtanja; i stavivši ruku na njedra, osjetio je pokraj srca oteklinu veliku poput čovjekove šake, ali ni tada ni poslije nije je pratila ni najmanja bol ili rana.
Prema Katoličkoj enciklopediji, nakon njegove smrti (nešto kasnije) obdukcijom je utvrđeno da su dva rebra bila slomljena i zakrivljena prema van kako bi se smjestilo njegovo prošireno srce, koje se „raširilo pod iznenadnim porivom ljubavi“.
Sv. Ivan Vianney
Jedan od najvećih i najomiljenijih svetaca devetnaestog stoljeća, sv. Ivan Vianney, možda nije posebno poistovjećen s Duhom Svetim na način na koji je to, recimo, netko poput Filipa Nerija, ali dio njegovog katekizma o Duhu Svetome možemo uzeti kao poticajno štivo za proučavanje u vremenu Pedesetnice. Činilo se da Ivan Vianney jasno razumije ulogu Duha Svetoga u životima kršćana pa se njegovi spisi na ovu temu i danas citiraju. Uzmimo samo jedan primjer: „Uzmite u jednu ruku spužvu punu vode, a u drugu mali kamenčić; jednako ih pritisnite. Ništa neće izaći iz kamenčića, ali iz spužve će izaći obilje vode. Spužva je duša ispunjena Duhom Svetim, a kamen je hladno i tvrdo srce u kojem ne živi Duh Sveti.”
Sv. Vinko Pallotti
Suvremenika Ivana Vianneyja, svetog Vinka Pallottija, Katolička enciklopedija opisuje kao „drugog Filipa Nerija“. Kao i njegov duhovni prethodnik, Pallotti je bio potpuno predan služenju rimskom narodu i imao je posebnu povezanost s Duhom Svetim. Kako se priča, dok je bio student s poteškoćama, majka ga je poticala da se moli Duhu Svetom za pomoć. Prema jednom izvještaju učinio je to tražeći samo jednu zraku osvjetljenja. Nakon devetnice ubrzo je postao zvijezda.
Papa sv. Ivan Pavao II.
Kao i Ivan Vianney, papa sv. Ivan Pavao II. ne povezuje se posebno s Duhom Svetim, ali čini se da je Treća Osoba Trojstva bila glavni naglasak njegova učenja. Ivan Pavao II. bio je jedan od rijetkih papa koji su posvetili encikliku Duhu Svetom. Također nam je ostavio niz audijencija srijedom i molitvi Duhu Svetom.
