Ova dva velika sveca dijelila su najbolniju Ranu Isusovu
Dva velika sveca bila su molitveno i bolno odana rani Kristove muke, koju “ljudi ne zabilježiše…” Što je zajedničko srednjovjekovnom mistiku sv. Bernardu od Clairvauxa i modernom redovniku sv. Padre Piju?
Odgovor na ovo pitanje donosi Aleteia. Pa, obojica su sveci, dijele vječnu nagradu koju je Bog pripremio za njih. Ali dalje od toga da su oboje imali iskrenu odanost Kristovoj rani na ramenu.
SVETI BERNARD OD CLAIRVAUXA, francuski opat i mistik koji je pomogao u obnovi cistercitskog reda u 12. stoljeću, opisao je u Clairvauxu razgovor koji je vodio s našim Gospodinom. Molio se, pitajući Isusa koja je bila njegova najveća nezabilježena patnja; a Gospodin mu odgovori: “Imao sam na ramenu dok sam nosio svoj križ na Putu žalosti, tešku Ranu koja je bila bolnija od ostalih, a koju ljudi ne bilježe.
Časti ovu Ranu svojom odanošću i dat ću ti sve što budeš tražio kroz njezinu vrlinu i zasluge. A za sve one koji budu častili ovu Ranu, oprostit ću im sve njihove lake grijehe i neću se više sjećati njihovih smrtnih grijeha.”
SV. PIO OD PIETRELCINE, fratar kapucin, svećenik i mistik, preminuo je 1968. Padre Pio je bio poznat kao ispovjednik i svet čovjek koji je više od 50 godina nosio Kristove rane (stigme) na rukama i nogama. U knjizi koju je na talijanskom jeziku izdao samostan sv. Pija, pod nazivom “Il Papa e Il Frate”, autor Stefano Campanella izvijestio je da je budući sveti Pio jednom imao vrlo zanimljiv razgovor s Karolom Wojtylom, budućim papom sv. Ivanom Pavlom II. .
Prema Campanelli, vlč. Wojtyla je upitao Padre Pia koja od njegovih rana uzrokuje najviše boli. Vlč. Wojtyla je očekivao da će Padre Pio reći da mu je to rana na prsima; ali umjesto toga Padre Pio je odgovorio: “To je moja rana na ramenu, za koju nitko ne zna i nikada nije izliječena ili liječena.”
Godine 2008., 40 godina nakon smrti Padre Pia, autor Frank Rega napisao je o Padre Piju: Svojedobno je Padre povjerio bratu Modestinu Fucciju, sada vrataru samostana Padre Pija u San Giovanni Rotondu u Italiji, da su njegove najveće muke bile kada je promijenio potkošulju. Brat Modestino, kao i otac Wojtyla, mislio je da Padre Pio misli na bolove od rane u prsima.
Zatim je 4. veljače 1971. brat Modestino dobio zadatak da popiše sve predmete u ćeliji pokojnog Padre u samostanu, kao i njegove stvari u arhivu. Tog dana otkrio je da je jedna od potkošulja Padre Pia imala krug krvavih mrlja u predjelu desnog ramena. Iste večeri brat Modestino je u molitvi zamolio Padre Pija da ga prosvijetli o značenju krvave potkošulje. Zamolio je Padre da mu da znak je li doista nosio Kristovu ranu na ramenu.
Zatim je otišao spavati, probudio se u 1 sat ujutro sa strašnim, nesnosnim bolovima u ramenu, kao da su ga nožem prerezali do ramene kosti. Osjećao je da će umrijeti od boli ako se nastavi, ali to je trajalo samo kratko. Tada se soba ispunila aromom rajskog mirisa cvijeća – znakom duhovne prisutnosti Padre Pia – i on je čuo glas koji je govorio: “To je ono što sam morao trpjeti!”
Sveti Bernard iz Clairvauxa, nakon što je primio Kristovu poruku o boli koju je doživio u svom ramenu, nastojao je potaknuti pobožnost Kristove rane na ramenu i napisao je ovu molitvu:
O preslatki Gospodine Isuse Kriste, blagi Božji Jaganjče! Ja siromašan grešnik pozdravljam i poštujem Tvoju Presvetu Ranu koju si zadobio na svom svetom Ramenu, kada si svoj težki Križ nosio. Zbog nje si osjećao na svom presvetom Tijelu osobito veliku bol i muku. Klanjam Ti se, mukotrpni Isuse, slavim Te i štujem Te!
Blagoslivljam Te iz dubine svojega srca i zahvaljujem Ti za Svetu Ranu Tvojega Ramena, koja Ti je zadavala veliku bol. Preponizno Te molim, zbog Tvoje Muke i Boli, što si ih podnio po dubokoj svetoj Rani, da se smiluješ meni siromašnom grešniku, da mi grijehe oprostiš i da me na svom Križnom putu krvavim tragovima povedeš u vječno blaženstvo! Amen! Slava Ocu…
