Ova 3 sveca su možda imali poremećaj iz spektra autizma
Ovi su se sveci jako borili sa svojim poteškoćama u ponašanju, ali su ustrajali i slijedili Božju volju usred svega toga. Poremećaj iz spektra autizma (ASD) pogađa milijune pojedinaca diljem svijeta, a svake se godine dijagnosticira sve više djece i odraslih. To je stanje koje karakteriziraju “teškoće u društvenoj interakciji, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji i ponavljajućim ponašanjima”.
U prošlosti su pojedinci koji su posjedovali ove osobine bili jako neshvaćeni i često su se prema njima loše postupalo. Na njih se gledalo kao na drugačije, “čudne” ili u teškim slučajevima zaključane u mentalne ustanove. Međutim, uza sve poteškoće bivanja u spektru autizma, postoji nada da se ovaj očiti nedostatak može ujediniti s Kristovim križem i uzdignuti kako bi postao velika dobrobit drugima. Bilo je mnogo svetaca tijekom stoljeća koji su se jako borili sa svojim poteškoćama u ponašanju, ali koji su ustrajali i slijedili Božju volju usred svega toga, piše Aleteia.
Posjedovanje tako malo informacija o životu sveca otežava postavljanje određene dijagnoze autizma (doista, spektar je dovoljno širok da je dijagnoza složena u najboljim okolnostima), ali postoji nekoliko pojedinaca kod kojih je pozitivna dijagnoza bila vjerojatna.
Sluga Božji brat Juniper
Jedan od izvornih sljedbenika svetog Franje Asiškog, brata Junipera Franjo je jako volio zbog njegove odanosti i duboke poniznosti. Međutim, Juniper nije uvijek razumio prihvaćene standarde društvene interakcije. Jednom prilikom posjeta bolesnom fratru, Juniper ga je upitao može li biti od neke usluge. Fratar je tražio svinjske nogice za jelo, jer bi ga to jako utješilo. Brat Juniper, osjećajući se ponukanim pomoći bolesnom fratru, uzeo je nož iz kuhinje, otišao u šumu i zatekao skupinu svinja kako se hrane. Juniper je uhvatio jednu od svinja, brzo mu odrezao nogu i otrčao natrag u kuhinju da ga pripremi (ostavivši ostatak svinje u šumi).
Juniperu nepoznato, čovjek zadužen za svinje stajao je tamo i gledao kako se sve događa i brzo je obavijestio svog gospodara o situaciji. Kad se sveti Franjo suočio s bratom Juniperom, bio je potpuno zbunjen zašto bi gospodar svinja bio uzrujan zbog onoga što je učinio. U Juniperovu umu, on je činio dobrotvorno djelo i nije bilo ništa loše u tome da svinji odsiječeš nogu kako bi pomogao nekom drugom. Brat Juniper je na kraju uspio pridobiti ljutitog gospodara svojom poniznošću i jednostavnošću. Postoje mnoge druge slične priče o nesposobnosti brata Junipera da prepozna društvene znakove koji ga čine mogućim “u spektru”. Na kraju, usprkos svojim očitim nedostacima, sveti Franjo je bio poznat po riječima: “Da mi je Bog, braćo moja, imao cijelu šumu takvih smreka.”
Službenica Božja Leonie Martin
Rođena kao srednje dijete, Léonie je bila teška, neprivlačna i boležljiva. Njezina majka, sveta Zelie Martin, napisala je u pismu svojoj šogorici: “Jadno me dijete brine; ona ima vrlo nediscipliniranu prirodu i mentalno je nerazvijena.” Léonie je u više navrata izbačena iz škole jer je bila neposlušna i nasilna. Zelienoj sestri (koja je bila sestra Pohođenja) trebalo je mnogo truda da otkrije kako poučavati malo dijete. Léonieine borbe nastavile su se tijekom njezina djetinjstva i u odrasloj dobi. Ipak, uspjela je ustrajati i, ohrabrena od svoje sestre Terezije, naučila je “mali put” svetosti.
Sveti Josip Kupertinski
Tijekom svog života, Josip je bio jako neshvaćen i ismijavan od svih. Njegove česte vizije i iznenadni izljevi bijesa učinili su ga predmetom ruganja. Osim toga, Joseph je bio vrlo odsutan duhom, neugodan i iznimno osjetljiv na svoju okolinu. Kad bi zazvonilo školsko zvono, Joseph bi skočio i ispustio svoje knjige na tlo. U školi je Josip zaradio nadimak “otvorenih usta” jer su mu usta uvijek bila otvorena. Jedva je mogao čitati ili zadržati fokus i često bi zaboravio jesti. Međutim, iako je jedva napredovao u obrazovanju, činilo se da Josipu to nije smetalo niti primjećivalo i tražio je ulazak u samostan unatoč ovom nedostatku.
Josip se dosjetio da barem može biti trbuhom za kruhom kao franjevac. Ovo također nije dobro prošlo za Josipa. Zajednica nije razumjela njega i njegovu nesposobnost da izvrši jednostavne zadatke a da nešto ne pokvari, a eksperiment se pokazao preteškim za izvođenje. Bio je izbačen iz samostana, ali kako se nije imao kamo obratiti, Josip se vratio i molio zajednicu da ga barem zaposli kao slugu. Franjevci su pristali, upisali ga u Treći red i dodijelili mu zadaću da se brine za samostansku mazgu.
Josipovo radosno držanje bilo je zarazno i s vremenom su mu dali drugu priliku i pustili ga u zajednicu. Josip je na kraju zaređen za svećenika, a najpoznatiji je po tome što je mogao levitirati dok služi misu (zavezali su mu konop oko noge da ne odleti u strop). Unatoč nedostatku obrazovanja, nespretnosti u društvenim situacijama i nemogućnosti obavljanja osnovnih zadataka, Josip je bio nadaleko poznat po svojoj iznimnoj pobožnosti, jednostavnosti i poniznosti.
