OPREZ Čak 85 posto kršćana živi pod žestokim duhovnim napadima! Ovo su tri glavna simptoma

Postoji uvriježeno mišljenje da biti pod utjecajem zloduha znači biti opsjednut, potpuno pod kontrolom đavla.

Nešto poput onog kako to prikazuju hollywoodski filmovi: glava se okreće za 180°, osobu zaposjeda zla sila i posve preuzima kontrolu, osoba govori latinskim, hebrejskim, jezicima koje nikad nije učila, pokazuje nadnaravnu snagu itd. Doista, to se ponekad i događa, no to su samo krajnji i relativno rijetki slučajevi. Sama pak prisutnost zloduha je daleko raširenija nego to kršćani uopće i misle. Iako to najčešće ne prepoznajemo, djelovanje zloduha je nešto što svakodnevno osjetimo na svojoj koži.

Racionalizam, kao prevladavajuća filozofija naše civilizacije nam priječi da vidimo odakle zapravo dolazi većina onog što stvara problem u našim životima.

Smetnje koje dolaze od utjecaja zloduha svodimo na psihu i njezine mehanizme i time se bavimo samo simptomima, a ne pravim uzrocima. Činjenica pak jest: mi smo u duhovnoj bitci, borbi (Ef 6,12) i što smo toga manje svjesni to je djelovanje demona, obavijeno velom neznanja, učinkovitije, a njihova pobjeda sigurnija. I to se događa među kršćanima, onima koji bi trebali znati bolje.

Neil Anderson u svojoj knjizi “On lomi okove” procjenjuje da oko 85% kršćana živi pod stalnim duhovnim napadima. Ti kršćani mogu čak biti i dobro poučeni u svojoj vjeri, ali pošto ne razumiju duhovni svijet, niti kako on utječe na njihove živote, oni ne razumiju da su njihovi problemi duhovne naravi, niti poznaju oružje borbe ili kako doći do pobjede. Zbog toga žive životom beznađa, poraza i besplodnosti. U nemogućnosti su imati bilo kakav ozbiljniji duhovni život, a njihov odnos s Bogom je praktički nepostojeći.

Neil Anderson razlikuje tri razine duhovne borbe.

Prva i najčešća razina (prema procjeni oko 65% kršćana) sastoji se u neprestanoj vatri uznemirujućih misli koje dan i noć navaljuju na njih: strahovi, tjeskobe, krivnje, grešne misli, napadi panike, zamjeranja, nepraštanja. Sve ih to salijeće i uzima im duševni mir, radost i vjeru. Pošto ne znaju bolje, umjesto da se bore i svladaju Neprijatelja, kršćani se sa takvim stanjem mire i smatraju ga normalnim, ili, što je još gore, sebe optužuju zbog takvih misli. Žive kao poraženi.
Na drugoj, dubljoj razini duhovne borbe (oko 15% kršćana) situacija postaje ozbiljnija. Ovdje se više ne radi samo o odnosu s Bogom, već o cjelokupnom životu. Misli postaju jače i ispoljavaju se kao zasebni, zli glasovi koji nadvladavaju i pred snagom kojih pojedinac nema moći niti snage bilo što napraviti. Kršćani na ovom stupnju žive na rubu psihičkog sloma, bolesti: depresivni, paranoični, ogorčeni. Funkcioniraju zahvaljujući farmaceutskoj industriji i tabletama te lako postaju žrtve kojekakvih ovisnosti. Koliko god oni vjerovali, pošto ne razumiju duhovnu narav svojeg stanja a još manje kako ga promijeniti, njihova vjera teško da je nešto više od štake koja im zajedno sa tabletama pomaže da hramlju kroz život. Žive poraženi.

Treća najdublja razina jest kad ti “glasovi” preuzmu kontrolu nad osobom, govore joj što da radi i misli. Takvi ljudi postaju izgubljeni, lutaju ulicama, završavaju u mentalnim ustanovama itd. Njih je, prema Andersonu, oko 5%.

Kako riješiti problem?

Prvo, potrebno je osvijestiti da tjeskoba, strah, nemir, grešne misli, razoren život pa čak i bolest tijela i duha – ne dolaze od Boga. Nego od Sotone. Osvijestiti tu bitku. Nikada se ne pomiriti s tim stanjem. Kad to učinite, zatražite oslobođenje. Krenite s temeljitom ispovijedi i opraštanjem svima koji su vam nanijeli zlo i nepravdu – jer bez tog koraka nećete moći krenuti dalje. Kad to učinite, Bog će vas voditi do oslobođenja kroz,sveto Pismo, svetu misu, molitvu itd. Važno je naime osvijestiti da smo u ratu i uzvjerovati u Božju riječ koja jasno kaže da mi nismo sluge ni robovi, nego djeca Boja, oslobođena od ropstva grijeha, a Bog će učiniti ostalo. Ne boj se!

www.medjugorje-news.com/dnevno.hr