Iskustvo bliske smrti dovelo me do svećeničkog poziva: Ono što sam osjetio tada je da ljubav jest osoba- Bog
“Plutao sam prema tom svjetlu nekoliko trenutaka, ali za razliku od drugih nisam išao dalje. Međutim za mene je to svjetlo bilo ispunjeno ne nekom vidljivom osobom, nego očitom prisutnošću koja je Ljubav”, ispričao je o svojem iskustvu vlč. Vincent Lafarge
Vincent Lafarge prije 21 godinu bio je ne naročito aktivni katolik koji je Boga više gledao kao krivca za nesreće u svijetu nego kao Oca kojem se treba moliti. Tada mu se dogodila stravična prometna nesreća koja je, pokazat će se, potpuno promijenila njegov život.
Vincent je tog 14. studenog vozio motocikl brzinom od oko 80 kilometara na sat te se frontalno sudario s automobilom koji je jednakom brzinom išao prema njemu. Njegovo stanje nakon sudara bilo je takvo da je vozačica automobila na kojeg je naletio odlučila prvo nazvati policiju, a ne hitnu pomoć, jer je bila uvjerena da je tada 25-godišnji mladić mrtav.
Kada su službe za spašavanje došle do Vincenta utvrdile su da je još uvijek živ te ga žurno prevele u bolnicu u Ženevi. Njegovo je srce prestalo kucati upravo kad su ga uvodili u operacijsku dvoranu. Prema riječima liječnika teoretski je nemoguće da bi se on ičega od toga mogao sjećati. Ipak, sam Vincent kaže da je upravo taj trenutak ostao „najživlja stvar“ u njegovu umu. Što se tada dogodilo opisao je riječima:
„Odjednom sam vidio scenu koju sam mogao promatrati odozgor. Vidio sam ozlijeđenu osobu na krevetu i užurbane ljude oko nje. Zatim sam čuo zvuk koji je označavao da je srce prestalo kucati. Bio sam zabrinut za tu osobu a da nisam shvaćao da sam to ja. Bio sam u stanju potpunog blaženstva.“
„Sve je to trajalo jedva minutu, ali u mojoj percepciji je trajalo mnogo duže. Zatim sam se okrenuo jer sam osjetio kao da me netko povlači s leđa. Umjesto stropa vidio sam famozno intenzivno svjetlo kakvo nikad prije nisam vidio. Mnogo je snažnije od sunčeva, ali nije zasljepljujuće, privuklo me je.
Plutao sam prema tom svjetlu nekoliko trenutaka, ali za razliku od drugih nisam išao dalje. Međutim za mene je to svjetlo bilo ispunjeno ne nekom vidljivom osobom, nego očitom prisutnošću koja je Ljubav. Bezuvjetna Ljubav. Poslije sam naučio da ljubav jest osoba: Bog. To sam osjetio vrlo duboko.“
Nasuprot ovom stanju blaženstva, povratak u vlastito tijelo Vincent je nazvao najgorim trenutkom u svojem životu jer su mu se ponovno javile boli od velikog broja ozljeda koje je zadobio i od kojih se još dugo vremena oporavljao.
Nekoliko mjeseci nakon opisanog događaja Vincent je razgovarao s liječnikom koji ga je operirao i objasnio mu što je vidio tijekom svojeg iskustva, uključujući razgovor između liječnika i medicinske sestre, brojeve na zidu, ime na kaputu osobe pokraj njegova kreveta…
„Liječnik je bio zainteresiran i zbunjen, govoreći mi da se, što se tiče znanosti, nisam mogao toga sjećati, posebice čovjeka pokraj svojeg kreveta jer ga nikada nisam vidio izvan operacijske dvorane. Rekao je da mi vjeruje jer sam sve točno rekao, ali da znanost to ne može objasniti jer mi srce više nije kucalo“, ispričao je Vincent.
Kazao je da je nakon ovog iskustva bliske smrti kod sebe primijetio nekoliko promjena koje su direktna posljedica tog doživljaja: izostanak straha od smrti, želju za promjenom života, potrebu da bude na raspolaganju drugima i „antenu za licemjerje“ koja ga tjera da uvijek govori istinu.
Zanimljivo, Vincent nije odmah nakon izlaska iz bolnice produbio svoju katoličku vjeru, nego je prvo počeo proučavati različite religije svijeta. Trebalo mu je dvije godine prije nego što se odlučio javiti jednom svećeniku čiji je glas čuo na radijskoj postaji i u razgovoru s njime otkriti svoj poziv za katoličkog svećenika.
Danas sa svojim kolegama svećenicima rijetko razgovara o onome što je doživio jer kaže da se tema u „institucionalnoj Crkvi“ smatra tabuom. Kaže kako ostali klerici „nastoje izbjegavati razgovor o onome što znanost ne može objasniti“.
„To je iznenađujuće jer znanost nikada nije uspjela objasniti čuda koja je Isus učinio! Ova je tendencija uglavnom prisutna u Zapadnoj Europi, malo je manje ima u SAD-u i, naravno, u istočnoj Crkvi“, kaže Vincent te dodaje:
„Katolička Crkva na Zapadu je vrlo racionalistička, općenito je vrlo sumnjičava prema paranormalnom. Praktički jedine osobe s kojima mogu razgovarati o svojem iskustvu su egzorcisti jer oni jako dobro znaju da postoje paranormalni fenomeni koje znanost ne može objasniti, a za koje bi Crkva trebala biti zainteresirana.“
S druge strane ovaj švicarski svećenik kaže kako su mnogi vjernici zainteresirani za njegovo svjedočanstvo jer su „žedni svjedočanstava koja im pomažu shvatiti ono što znanost ne objašnjava“.
„Vidim to svaki put kada se pojavi članak o meni ili kada me pozovu na televiziju. Mislim da Crkva treba imati što za reći o ovakvim stvarima jer se na kraju krajeva radi o vječnom životu“, kaže Vincent.
