Obraćenje u Međugorju: Od židova do gorljivog Marijina sljedbenika
Obraćenje u Međugorju: Od židova do gorljivog Marijina sljedbenika Martin dolazi iz vrlo stroge ortodoksne židovske obitelji. Kada je imao 18 godina, o Međugorju je saznao u školi od svoje prijateljice Julie.
Ni sam nije znao ništa o Isusu i Mariji. Evo što je rekao: “Vjerovao sam u Boga, ali moja je vjera bila prilično mlaka. Julie je zračila nebeskim sjajem i radošću, a vidjevši pozitivan utjecaj koji je Međugorje imalo na neke prijatelje (bolji način života, više pomirenja, više ljubavi …), počeo sam joj biti sklon vjerovati. Učili su me da je Isus “lažni prorok”, ali tek sam čitajući Novi zavjet shvatio da je On bio ljubav i izvanredno mudar prorok.
Jednog dana Julie i ja otišli smo na misu, a mene je “pogodilo” crveno svjetlo koje je gorjelo ispred tabernakula. To me podsjetilo na sinagogu! Nisam mislio ništa o misi, ali nevjerojatan, nevjerojatan mir ispunio mi je srce. Ljubav i prisutnost Boga bili su toliko snažno prisutni u mojoj duši da sam bio duboko impresioniran. Bila sam toliko duboko u tome da sam počeo plakati kao nikada prije. Suze su potekle iz dubine moga srca!
Ono što mi je Julie rekla o Međugorju duboko je odjeknulo u meni. Osjećao sam da moram poći u Međugorje. Tamo sam stigao u listopadu 1993. s namjerom da se molim i saznam trebam li se krstiti u Katoličku crkvu. Postalo mi je jasno tamo … – u tom neizrecivom miru koji vlada u Međugorju. U srcu sam razumio da Bog želi da se krstim. Nije da sam ga izabrao, ali On mi je ponudio dar i sve što sam trebao je – sa svom slobodnom voljom – reći DA.
Nakon nekog vremena bio sam kršten. U Međugorju sam shvatio koliko me Marija voli, tjerajući me da osjetim njezinu ljubav kroz znak mira. Puno sam plakao jer ovakva ljubav nije u našoj moći. To je Božji dar. Shvatio sam da nas Marija jako voli, da nas vodi do Isusa i daje mu svu svoju čast. Tada sam počeo vjerovati da je Isus doista bio prisutan u Presvetom Sakramentu: On – kruh života. Jedno od najljepših blaga Katoličke crkve ujedno je i pomoć svetaca. Među njima je i: “Miriam iz Judeje.” Ona je prije svega u tome da vodi k Isusu.
Otkrio sam i dar ispovijedi – ovaj prekrasni sakrament koji mladi ljudi tako krivo razumiju. Neka, međutim, postanu svjesni ovog dara! Toliko nam trebaju ispovijed i oprost! Isus nam vapije: “Oslobodi se krivnje, oslobodi se svog tereta!” Kad sam prvi put došao u Međugorje, bio sam nekršten, pa nisam mogao ići na ispovijed, ali mogao sam svoje srce otvoriti svećeniku. Otkrio sam sve iz svog prošloga života i svojih grijeha. Nije mi udijelio oprost, već je rekao da me Bog blagoslovio i čuo moju molitvu. Postao sam nestrpljiv, želio sam se što prije krstiti i primiti svetu pričest.
Tri godine kasnije, ponovno sam došao u Međugorje. Odlazak u Međugorje – znači odaziv na poziv. Pozvani ste i sami to ne odabirete. Tada me Bog koristio – za druge koji su došli prvi put. U međuvremenu sam se pojavio s molitvenom skupinom koja je došla sa mnom . Moji su roditelji bili jako šokirani kad sam postao katolik. Ipak, majka me i dalje voli isto! Ovdje u Međugorju Marija je prisutna stalno . Uvijek je ista i našim životima je potrebna ta stabilnost. Svijet se mijenja tako brzo! Znamo, međutim, da on neće nestati, i to nas umiruje.
Svi trebamo majku, majčinu ljubav. Bog nas je takvima stvorio. Prvi dani našeg života prolaze u majčinoj utrobi, gdje smo voljeni i hranjeni. U svom duhovnom životu trebamo i majku! A za sve nas to je Marija, bez obzira jeste li sada Židov ili protestant, katolik ili nešto drugo. Ona nas sve voli! “Da znate koliko vas volim, plakali biste od radosti”, rekla je ovdje. Vidio sam toliko ljudi koji ovdje plaču od radosti i jedan sam od njih.
U Međugorju sam upoznao Mariju kao “kraljicu – majku” Biblije, koja je sjedila na prijestolju pokraj kralja. I tako ona postoji u Katoličkoj crkvi kao Majka i Kraljica, uvijek na strani Isusa – Kralja. U jednom će trenutku, židovski narod vidjeti da je Isus Mesija. Upoznao sam mnogo mladih židova koji se pitaju: »Je li Isus Mesija? «To se odvija tiho, tako samo Bog djeluje. Nismo mi ti koji odabiremo Isusa: Isus je taj koji bira nas. Sve što moramo učiniti je otvoriti srce i reći: “DA”.
