Fra Ante Vučković: Nitko ne smije raditi protiv odnosa muža i žene!
“Sve se češće događa da netko ne zna ili ne može ostaviti oca i majku. Tada se brak muža i žene pretvara u odnos u troje, u četvero, u petero, u šestero. Sve je više roditelja koji nisu u stanju ostaviti svoje dijete i pustiti ga da bude slobodno.”
Mk 10, 1-12
Okorjelost ljudskog srca ne dopušta uvid u temelj, bit i svrhu našeg postojanja. Samo otvoreno srce i otvoren um probijaju do iskonskih namjera Stvoritelja.
Okorjelo srce ne vidi što je sržno u odnosu muškarca i žene. Ono traži samo svoje dobro. Ne traži dobro drugoga. Isus okorjelom srcu suprotstavlja Božju prvobitnu nakanu s muškarcem i ženom.
Iz biblijskih izvještaja o stvaranju on izdvaja četiri stvari. Prvo da je čovjek od početka stvoren kao muško i žensko. To za Isusa znači kako je i samim pitanjem o dopuštenosti otpuštanja žene narušena izvorna jednakost žene i muškarca i njihovo dostojanstvo pred Bogom. Druga je da će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu.
Ovo je preduvjet dobrog odnosa u braku. No, sve se češće događa da netko ne zna ili ne može ostaviti oca i majku. Tada se brak muža i žene pretvara u odnos u troje, u četvero, u petero, u šestero. Sve je više roditelja koji nisu u stanju ostaviti svoje dijete i pustiti ga da bude slobodno.
Pucanje veza ili otpusna pisma kojima su muževi u Isusovo vrijeme otpuštali svoje žene dolaze upravo iz takvih brakova rastrganih vezama s neostavljenim roditeljima. I treće što Isus izdvaja je da će njih dvoje biti jedno tijelo.
Bit će i dvoje i jedno. Ne dokida se osobnost muža i žene. Gradi se jedinstvo tijela. U našem svijetu i ovdje postoji zbrka. Neki misle da su muž i žena u svemu jedno pa se međusobno guše pretjeranim očekivanjima. Drugi pak ne znaju razgovarati pa s vremenom prestanu dijeliti i postelju i stol. Njihov brak najprije zanijemi, potom ohladi, a na koncu izgladni i raspadne se.
Četvrto što Isus kaže je da čovjek ne smije rastavljati ono što je Bog združio. Kako je Bog združio muškarca i ženu? Nekim tajnim vezama? Ponekada ljudi pomisle kako Bog svakome šalje drugu polovicu. Kada tako mislimo, onda u trenu Bog postane kriv onima koji nikoga nisu našli ili osjećaju da ih nitko neće.
Kriv je za sve loše brakove jer im je poslao nekoga tko im ne odgovara i tomu slično. Bog je, međutim, čovjeku dao puno više. Dao mu je da sam bira i odlučuje. Dao mu je srce koje može ljubiti i donositi odluke. Kada to učini, Bog ga blagoslivlja. Blagoslovljeni odnos muža i žene valja promatrati kroz prizmu Božje volje. Pred njom treba imati strahopoštovanje.
Nitko ne smije raditi protiv odnosa muža i žene. Svijet u kojem živimo poznaje cijelu vojsku napadača na brak. Ona se proteže od zavođenja nepoznatih pa do manipulacija najbližih. Svijet koji ne računa s Bogom nema više nikakvoga strahopoštovanja prema odnosu muža i žene. Odnedavno su u nekim zemljama promijenjeni zakoni o braku pa se brak više ne odnosi na muškarca i ženu, nego na dvije osobe.
Farizeji su Isusu pitanje o otpuštanju žene postavili s namjerom da ga iskušaju. Njihovoj lukavosti zahvaljujemo Isusov odgovor. Njegov nas odgovor vraća na izvore, na Božju nakanu s čovjekom u početku. Ona se nije promijenila. Mijenja se samo ljudsko srce.
Od otvorenog kako ga je Bog zamislio i stvorio do okorjelog kakvim postane kada s Bogom više ne računamo. Malo tko da nije zahvaćen ovom srčanom bolešću. Tko se želi izliječiti i osloboditi okorjelosti svoga srca može doći u Isusovu blizinu i slušati što on govori o odnosu muža i žene. Još je bolje ako za slušanje odvoji kvalitetno vrijeme.
Ponajbolje je ako slušanje smjesti u vrijeme posta. Vremenom posvećenim slušanju i postu liječi se okorjelost srca. Na isti se način pronalazi i pogled za iskonsku namjeru Stvoritelja s čovjekom koga je stvorio na svoju sliku. Muško i žensko.
