Ne možemo zamisliti koliko je zla bogohuljenje sposobno osloboditi
Bogohuljenje je tako razorno zlo da ga često ne shvaćamo. No, nažalost, sve je raširenije, zbog čega je potrebno snažno reafirmirati razloge zašto je to “smrtna bolest”. Naime, danas sve više, nažalost, čujemo kako s apsurdnom lakoćom muškarci i žene svih dobi psuju na ulici, autobusnom stajalištu, kod kuće, psuju s apsolutnom lakoćom i bez da im itko zamjeri.
U Crkvi postoji “smrtni grijeh” i “laki grijeh”. Bogohuljenje je zapravo u potpunosti smješteno u prvu kategoriju. U prvom je slučaju, naime, prijateljski odnos s Bogom radikalno narušen, u drugom je napuknut, ali ne i potpuno prekinut.
Što se događa kad netko psuje
Za smrtni grijeh mogla bi se napraviti usporedba s ljudskim prijateljstvom, koje se prekida jednom gestom snažnog raskida. Kao što je ozbiljan prekršaj, važna nepažnja, posebno dirljiva nepristojnost.
U slučaju grijeha, međutim, prekida se odnos s Bogom, koji nam sa svoje strane uvijek ostavlja slobodu da se uključimo i da ga prihvatimo ili odbacimo u svojim srcima. Odbijanje njegove nazočnosti pravi je grijeh, koji stoga prekida čovjekovu vezu ljubavi s Bogom, stoga je bogohuljenje smrtni grijeh. Često se pita postoji li postupnost grešaka između raznih smrtnih grijeha, primjerice između ubojstva ili bogohuljenja, koji u praksi zasigurno imaju različite posljedice.
Doista, postupnost smrtnih grijeha može se sigurno poredati i mjeriti prema reverzibilnosti ili suprotnosti izvršenih radnji. Bogohulnik zapravo može izvući Božje oproštenje i obratiti se, štoviše, postati “znakom” za ljude koji su ga čuli i koji će kasnije vidjeti njegovu promjenu.
Ubojica može učiniti isto, svakako na teži i kompliciraniji način, ali nikada neće moći oživjeti osobu ili ljude koje je ubio. Posljedično, to njegov grijeh čini težim, jer je nepovredivost ljudskog života apsolutna vrijednost za Crkvu. Doista, poštivanje života u svakom obliku i kontekstu znači prihvaćanje vjere u Boga života. Mogli bismo, dakle, reći da je u tom smislu ubojstvo najviši oblik bogohuljenja, te da su grijesi prema ljudima teži od onih prema stvarima. Huliti, dakle, znači udaljiti se od Boga. Ako ne požurimo popraviti to zlo, ono može postati i nepovratna tragedija, doista najgora od svih. Što može biti bolnije od okretanja od samog Boga?
No, ne smijemo zaboraviti ni to da ne postoji ljudski čin koji bi mogao definitivno udaljiti Božju ljubav, jer je potonja beskonačna, osobito pred bijedom ljudskog grijeha od kojeg se ne može pobjeći. Međutim, Bog nas voli i nudi nam svoje spasenje.
Poslanica Rimljanima (5,7-11) to objašnjava: “Doista, dok smo još bili grešnici, Krist je umro za zle u određeno vrijeme. Sad, jedva da postoji itko tko je spreman umrijeti za pravednika; možda postoje oni koji imaju hrabrosti umrijeti za dobru osobu. Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama jer, dok smo još bili grešnici, Krist je umro za nas. Tim više ćemo sada, opravdani njegovom krvlju, po njemu biti spašeni od gnjeva. Jer ako smo se, dok smo bili neprijatelji, pomirili s Bogom smrću njegova Sina, mnogo ćemo više sada, kada smo pomireni, biti spašeni njegovim životom. Ne samo to, nego se i radujemo u Bogu po Gospodinu našem Isusu Kristu, od kojega smo sada primili pomirenje.”
